Kojem se bogu oni mole?
Portal The local.no donosi vijest kako će se od 1. veljače 2017. godine u Norveškoj sklapati crkveni brakovi istospolnih zajednica. Vijest su prenijeli i mnogobrojni crkveni portali diljem svijeta. O čemu se zapravo radi? Norveška luteranska evangelička crkva na svom saboru donijela je velikom većinom glasova odluku po kojoj se dopušta crkveno sklapanje brakova istospolnim parovima. Za ovakva vjenčanja norveška crkva pripremila je i poseban obrednik. Vijest sama po sebi ne bi trebala imati osobiti značaj jer se radi o crkvi koja nije u zajedništvu sa Katoličkom crkvom, ali ipak joj treba posveti pažnju iz razloga što se luteransko-evangelička zajednica uvelike angažirala na ekumenskom planu. To pak implicira pitanje; kako će katolici koji se drže tradicionalnog nauka zajedno moliti sa onima koji istovremeno odbacuju moralni nauk i kršćansku predaju te pod mitrama i ogrnuti u svećenička ruha uvode demonsku logiku? Naoko zaista prava pravcata demonska parasinagoga. Kakvog smisla ima ekumensko djelovanja ako se razlikujemo u osnovnim načelima morala? Tu zasigurno ne mogu biti dvije istine. Ili je istina ono što naučavaju katolici i pravoslavni o pitanjima sakramentalnosti i njihovoj primjeni među vjernicima ili je pak dopušteno od sakramenata praviti predstave za publiku. Mnogi s pravom postavljaju pitanje; kojem se to bogu mole oni koji “blagoslivljaju” nemoralna stanja? Je li naš Bog, Bog Abrahamov i Jakovljev, Otac Isusa Krista isti kao i bog kojem se moli luteranska evangelička zajednica u Norveškoj i drugdje? Tu je puno i previše pitanja na koja treba dati odgovor. Iskusni duhovnici, upoznati sa svom problematikom “sjevernih crkava”, ističu kako je ovakva odluka isključiva posljedica stoljetnog krivog nauka po kojem se samo inzistiralo na karitativnoj djelatnosti i na solidarnosti među vjernicima, a moralna načela o spolnosti su sustavno odbacivana. U tom smislu pažnja se sustavno posvećivala pomoći bližnjima, u materijalnim stvarima, kako bi se izbjeglo siromaštvo što je u konačnici u Norveškoj i drugim skandinavskim zemljama i ostvareno, a istovremeno je u cijelosti odbačena kršćanska tradicija o moralnim načelima iz Svetog Pisma. Crkve su na tim područjima osim toga stekle i znatna materijalna dobra, da ne kažemo da su iznimno bogati, ali su pritom upali u demonsku zamku unutrašnjeg duhovnog samouništenja. U dijalogu sa luteranima treba im svakako pomoći da shvate kako su u zamci zloga i da duše svoje mogu spasiti samo ako se vrate u pravu vjeru Kristovu koja blagoslivlje brak kao zajednicu jednog muškaraca i jedne žene.