Koje su posljedice doživljaja Preobraženja Gospodnjeg?
U povodu blagdana Preobraženja Gospodnjeg pred nas se postavlja pitanje: na koji način su svjedoci tog događaja doživjeli to iskustvo? Naime apostoli koji su prisustvovali Isusovom preobraženju na gori Tabor bili su navikli svijet promatrati materijalnim očima. Za njih je Preobraženje bilo sasvim novo iskustvo – nikada prije takvo nešto nisu doživjeli. Potrebno je na ovome mjestu istaknuti i jedan veoma važan detalj. On se odnosi na činjenicu da je Petar prije uspona na Tabor izrekao svoju osobnu vjeru u Isusa kazavši: ” Ti si Krist, Sin Boga živoga” ( Mt 16,16). Upravo prema nauci svetih otaca vjera je početak blaženog gledanja nebeske stvarnosti. Da bi dakle postigli duhovno usavršenje potrebno je imati čvrstu vjeru u Isusa Nazarećanina koji je bio utjelovljeni Bog – Sin Boga Oca. Svjedoci Preobraženja ne samo da su gledali njima nepoznatu stvarnost već su samim događajem i sami duševno preobraženi. Dakle gledanje Preobraženja je njih preobrazilo. Bog je trojici apostola na neki način dopustio da vide za svog zemaljskog života stvarnost vječnosti koja je redovito nama ljudima sakrivena i ne možemo je vlastitim ljudskim moćima dokučiti. Sama Božja ljubav učinila je da apostoli budu prilikom gledanja Preobraženja blagoslovljeni posebnim iskustvom koje su kasnije nosili u svojoj duši do kraja života. Sjećanje na taj događaj zasigurno im je pobuđivalo u duši osjećaj posebne Božje prisutnosti. Imati takav osjećaj znači imati mir i radost u duši. To je posljedica doživljaja Preobraženja – mir i duševna radost. U takvom neopisivo blaženom stanju duše razumijemo blage riječi inače naglog Petra koji je kazao gotovo dječjom nevinošću: Gospodine lijepo nam je biti ovdje.