O stradanju oštrčkog župnika vlč. Karla Ivančića sačuvana su nam dva izvorna izvještaja koja ovdje donosimo u cijelosti.
1.
„ Zapisnik sastavljen u uredu Župskog povjerenika Ministarstva skrbi za Veliku župu Pokuplje u Karlovcu. Pristupaju nepozvani niže potpisani i izjavljuju slijedeće: Prigodom pothvata protiv odmetnika, došli su u subotu dne 23. o. mj. (listopada) pripadnici njemačkih oružanih snaga, te se 7 njemačkih časnika smjestilo u prostorijama župnog dvora u Oštrcu. Smjesta su župnika vlč. Karla Ivančića iztjerali iz župnog dvora, te se on preselio da prenoći u susjednoj kući Janka Bučar(a). U nedjelju oko pola osam sati ujutro došao je vlč. Ivančić u župni dvor da podje u kancelariju i da se spremi za čitanje sv. Mise. Medjutim, grubo mu je saopćeno od strane jednog njemačkog častnika da se ne smije sa župnog dvora udaljiti. Župnik je zatočen u kuhinji odakle se nije udaljio do 1 sat poslije podne. Oko 9 sati došao je crkveni starješina Ivan Janković, te Ivan Vlahović, da upitaju hoće li biti sv. Misa. Njih su također zatvorili sa župnikom u kuhinju. Oko 10 sati prije podne ulovljena je u nekoj klieti jedna partizanka, dovedena na župni dvor, preslušavana, a nakon preslušavanja dopustili su joj njemački častnici da se dotjera, te su joj obukli župnikovo rublje i njegove hlače. Budući da je spomenuta partizanka vladala njemačkim jezikom, upotriebili su je njemački časnici kao tumača, te je zapisnički bilježila izjave nesretnika, o kojima će kasnije biti rieč. Oko jedan sat prisilili su župnika da je išao po djevojku Baricu Kovač iz Donjeg Oštrca, koja je bila u službi kod župnika, pod izlikom da je preslušaju, da nije možda partizanka, a zapravo su išli za time, da osramote čestitu djevojku. Župnik se je zadržao u selu do 4 sata, a kad se je vratio, zatvoren je on i gore spomenuta dvojica, u podrum župnog dvora. Oko 4 sata došli su na župni dvor Franjo Mahovlić, protupartizanski izbjeglica, nastanjen u Karlovcu već 5 mjeseci, u službi župske redarstvene oblasti u Karlovcu, te Juraj Juratovac koji je također bio protupartizanski izbjeglica, nastanjen već posljednja 4 mjeseca u Jastrebarskom, otac šestero djece. Za spomenutu dvojicu izjavila je gore spomenuta partizanka da su oni slovenski partizani, te su njih obojicu, zatvorili u podrum zajedno sa župnikom i gore spomenutom dvojicom. U večer oko 8 sati izveden je župnik, a da nije preslušan i jednu riječ, te su se spremila tri njemačka častnika i odveli ga u nepoznatom pravcu. S njim zajedno odvedene je i partizanka, koja je vidjena u ponedjeljak u njemačkom automobilu te se odvezla u pravcu prema Sošicama, vjerojatno prema Metlici, a župniku se zameo svaki trag. Vjernici su tražili, ne bi li našli tielo obljubljenog župnika, čija je zasluga da niti jedan jedni čovjek iz njegove župe nije, unatoč najstrašnijeg pritiska, otišao medju partizane. Nije ustanovljen nikakav trag da bi župnik bio na području župe ubijen. Nakon što je odveden župnik, ostala su na župnom dvoru 4 njemačka častnika, a drugo jutro u ovom zapisniku navedena četvorica zatvorenih u podrumu, nadjeni su kako leže oko župnog dvora ustrijeljeni. Isto jutro nadjeni su još osim te četvorice još pet muških leševa oko župnog dvora što ustrijeljenih što zaklanih. Premda Oštrčka župa nema niti jednog jedinog partizana poklala je ili postrijeljala saveznička njemačka vojska 22 člana ove župe, a da se o strahotama na području župe Kalje i ne govori, gdje su čak i nevina djeca bacana živa u vatru, neka sela izgorjela do temelja u vatri, a njihovi stanovnici, gotovo svi, lišeni života. Dovršeno. U Karlovcu dne 27. listopada 1943. Ovaj su iskaz dali: Juro Ferenčić v.r., Franjo Kovač v.r., Josip Mahovlić v.r., Marko Garapić v.r., Slavica Lugarić v. r. Ovaj zapisnički iskaz dostavio je dr. Mahović – Župski povjerenik Ministarstva skrbi za postradale krajeve za Veliku župu Pokuplje, Karlovac, istoga 27. listopada 1943., Nadbiskupskom duhovnom stolu. (dokument: Zapisnik Župskog povjerenika u Karlovcu od 27. X. 1943., br. 85/1943., )
2. Zapisnik sastavljen 12. studenoga 1943. u Nadbiskupskom Tajništvu u Zagrebu, sastavio nadbiskupski tajnik Ivo Šalić.
„ Zapisnik sastavljen u Nadbiskupskom Tajništvu u Zagrebu, dne 12. studenoga 1943. P.P. Dolazi Slavica Lugarić iz Klanjca, a boravila je kao domaćica kod župnika u Oštrcu, vlč. Karla Ivančića, te daje u zapisnik sliedeću izjavu: Od ljudi sam saznala, da je župnik iz Oštrca, vlč. Karlo Ivančić ubijen i da je njegovo tijelo bilo pokrito hrpom kamenja u Sošicama. Naime, oko te hrpe kamenja, da su se skupljali psi i djeca koja su to rekla svojim starijima. Ljudi su odstranili to kamenje i našli su ljudsko tielo. Na tielu se vidjelo, da je bio nožem uboden u prsa i nož izašao na ledje van. Glava je bila razmrskana. Tielo je bilo paljeno tako da je ostala jedna veća krpa i nekoliko manjih krpica, a remen je nadjen postrance od mjesta gdje je tielo bilo paljeno. Ne zna se da li je bio paljen živ ili mrtav. Ljudi su odmah prepoznali da je to župnik Ivančić i javili su to u Oštrc. Kad sam ja to doznala, išla sam u Sošice, da vidim na licu mjesta što je na stvari. Vidjela sam sve onako kako sam to od ljudi doznala i kako sam to gore spomenula. Prepoznala sam i ja da je to stvarno župnik Ivančić i to po komadićima od preostalog odiela i remena, zatim po njegovom tielu i po zubima. Župnik Ivančić bio je od Nijemaca odveden 24. X. 1943., a nadjen je 3. XI. 1943. Kada je stradao točno se ne zna, ali se smatra da je stradao još istog večera kada je odveden, jer su ljudi vidjeli tog istog večera tamo vatru, koju su ložili Nijemci. Tielo smo spremili u lijes i odpremili samo ga u Oštrc, u župnu crkvu. Sprovod je obavljen dne 5. studenoga 1943., a obavio ga je krašićki župnik vlč. g. Andrija Barišić. Tielo Ivančićevo pokopano je na oštrčkom župnom groblju. Nadodajem još to da sam ga prepoznala po zubima, što je imao gornje kutnjake zlatne, a na gornjoj čeljusti nije imao jedan prednji zub. Zaključeno i potpisano. Ivo Šalić nadb. Tajnik, Slavica Lugarić v. r.
(izvornik dokumenta se nalazi u NDS, br. 9655/1943.)
Opširan izvještaj o prilikama u župi Oštrc neposredno prije strašnog zločina kao i prijepis dokumenata objavio je dr. Stjepan Kožul u djelu „Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća“, Zagreb, 2004.
