Izvorna duhovnost u Žumberačkom vikarijatu
Ukoliko bi trebalo sažeti duhovnost u Žumberačkom vikarijatu kroz povijest u jednoj rečenici onda bi trebalo kazati da je naša izvorna duhovnost oduvijek bila: Kristocentrična, vedra i nadasve poticajna. Zdrava duhovnost Žumberačkog vikarijata već odavna prelazi granice samog vikarijata. Mnogi vjernici žele se na izvoru žumberačke duhovnosti napiti vjerskim sadržajem koji daje snagu za svakodnevni život. U ovoj godini, koja je posvećena Svetom Duhu, zazivamo Obnovitelja Crkve da svojom životvornom snagom obnovi naša srca i naš um. Prije mijenjanja drugih, ove godine pozvani smo promijeniti sami sebe. Upravo to Sveti Duh želi od nas – našu istinsku unutrašnju promjenu. Pokušajmo oštricu kritike koja je inače upravljene drugima okrenuti u svome pravcu. Da bi svijet bio bolji počnimo od vlastite promjene. No koji je put za duhovno usavršavanje na našem području. Prvo krenimo od konkretnog savjeta. Ako smo kazali da je karakteristika žumberačke duhovnosti vedrina i pozitivnost onda moramo prestati biti smrtno ozbiljni. Ta “smrtna ozbiljnost” zapravo je nastala iz pogrešnog stava o vlastitoj važnosti i potpuno je suprotna istočnoj kršćanskoj duhovnosti koju su nama prenijeli crkveni oci koji su svagda bili vedri i spremni na šalu. Vedrina i humor duhovnih osoba zapravo lijeći cijelu okolinu u kojoj se pastoralno djeluje. Duh Sveti želi ove godine vidjeti vedra i nasmiješena lica svećenika i redovnika. Sotona je smrtno ozbiljan, on je najjače pogođen kada je Crkva vesela i kada su njezini službenici spremni na zdravi humor. Kršćanski smisao za humor je zapravo zahvat svrgavanja svoga “ja” s prijestolja. Smisao za vedrinu i šalu svima je potreban a on nam pomaže i u očuvanju psihičke ravnoteže čovjeka. Ne kaže se uzalud da su uzorne duhovne osobe redovito vedrog duha, nasmiješeni i pozitivni. No upozorimo i na puno ozbiljniju posljedicu pretjerane ozbiljnosti. Naime u osnovi većine grijeha nalazi se uporna važnost i apsolutna ozbiljnost. Jedan je teolog s područja Istočene Europe to definirao rečenicom: “Griješiš jer si toliko važan”. I farizeji koji su osuđivali samog Isusa bili su smrtno ozbiljni ljudi. Sam grijeh protiv Svetog Duha između ostalog osniva se na tome da čovjek ne želi priznati istinu o sebi, da ne želi priznati svoju slabost – već je u svojoj ozbiljnosti uvjeren u svoju bezgrešnost. Zdrava duhovnost Žumberačkog vikarijata želi svakog čovjeka osposobiti za potpuno življenje Evanđelja koje se lakše živi upravo ako čovjek nije smrtno ozbiljan, ili zapravo ako je istinski vedar i uvijek spreman na zdravi humor.
Zaključimo riječima i molitvom Svetom Duhu:
Daruj mi dušu koja ne poznaje dosade,
koja ne poznaje mrmljanja, uzdisanja i jaukanja.
Gospode Sveti Duše, obdari me smislom za humor,
Daj mi milost da se znadem šaliti,
i da smislom za humor mogu druge darivati. Amin.