EKONOMIJA SVETOGA DUHA
Utjelovljenje je veći, dublji misterij od onoga o stvaranju svijeta; ipak djelo se Kristovo ostvaruje u vezi s nenužnim, kao božanski čin ispunjen uslijed Adamovog grijeha. Preegzstentna posljedica, božanska spasenja koja je prethodila ljudskoj volji pada, to „ otajstvo skriveno prije svih vjekova u Bogu“, koje se objavljuje u povijesti kao otajstvo Kristova križa, nije, pravo rekavši, slučajno, time što je ljudska sloboda bila uključena u ideji stvaranja. Zato ta sloboda nije mogla razbiti svemir što ga je Bog zamislio: ona se našla uključena u drugi životni plan, mnogo prostraniji, otvoren križem i uskrsnućem. Nova stvarnost ulazi u svijet, tijelo savršenije od svijeta – Crkva, utemeljena na dvostrukoj božanskoj ekonomiji: dijelu Kristovu i djelu Svetoga Duha, dviju osoba Trojstva poslanih u svijet. Dva su dijela u osnovi Crkve, oba su potrebna da uzmognemo postići sjedinjenje s Bogom. Ako je Krist „Glava Crkve koja je njegovo tijelo“, onda je Sveti Duh „ onaj koji ispunja sve u njemu“. Tako obje definicije koje sveti Pavao daje o Crkvi (Ef 1, 23) označuju u njoj dva različita pola, što odgovaraju dvjema božanskim osobama. Crkva je tijelo ukoliko je Krist njezina Glava; ona je punina ukoliko je oživljava Sveti Duh te je ispunja božanstvom, jer božanstvo stanuje u njoj tjelesno kao što je stanovalo u pobožanstvenjenu Kristovu čovještvu. Možemo dakle reći sa svetim Irenejem „ gdje je Crkva, ondje je Duh, gdje je Duh, ondje je i Crkva“.
VL