Isusova stvarna prisutnost u Svetoj Euharistiji

o. Robert DeGrandis S.S.J.

 

Euharistija – što, kada, zašto?…

 

Euharistija je najveći Božji dar čovječanstvu u ljubavi! Isus je taj dar, a mi smo oni koji ga primamo. Kada dostojno primamo Euharistiju, stječemo prisniju Božju prisutnost negoli da smo s Kristom živjeli za vrijeme njegova života na zemlji, jer se primanjem Euharistije s njime blisko združujemo. Krist je tada u nama i On je dio nas.

Euharistija je stvorena posebno i isključivo za ljudski rod. Niti anđeli, niti arkanđeli, niti gospodstva, niti kerubini ne mogu primati Euharistiju. Čak niti drevna bića koja okružuju prijestolje Božje, a koja predstavljaju serafe, ne mogu primati Euharistiju.

U djelu Činite sve što Ljubav traži od vas, u jednoj meditaciji svete Margarite Marije, čitamo: ‘Ljubiti kao što On ljubi… On se u svojoj poniznosti odjenuo u malenost kako bi se sakrio u Presvetom Sakramentu, u toj maloj hostiji što ju primate u Pričesti, te u hostiji što ju vidite u pokaznici…’. Katekizam Katoličke Crkve o Misi kaže sljedeće:

‘Zajednica se na susret sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti ‘narod prikladno raspoložen’. Ta priprava srdaca zajedničko je djelo Duha Svetoga i zajednice, posebno njezinih službenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obraćenje srca i prianjanje uz Očevu volju. Ta je priprava pretpostavka za prihvaćanje drugih milosti što će ih samo slavlje ponuditi, i za plodove novog života kojim ono treba da naknadno urodi.’

Zašto je Gospodin odabrao upravo kruh da postane Njegovo Tijelo u pretvorbi? Možda stoga što je kruh osnovna namirnica. Bog je, povezujući tjelesno s duhovnim, kako bi dočarao i potkrijepio ono duhovno, možda želio naglasiti važnost Euharistije kao ‘kruha našeg svagdašnjeg’, kao što molimo u Očenašu.

Kruh se i u Bibliji često spominje, npr: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha (Lk 12,5) ili uze brašna, umijesi ga i napeče beskvasnog kruha (1Sam 28,24). Bog je velikom proroku Ezekielu dao recept  za ono što se naziva ‘Ezekielovim kruhom’. Uzmi pšenice, boba, leče, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh (Ez 4,9). Zanimljivo je na ovom mjestu spomenuti da je Ezekielov kruh najhranjiviji od svih vrsta kruha, jer sadrži osnovne aminokiseline, što se ne može reći ni za jednu drugu namirnicu na svijetu.

Zašto je Gospodin odabrao vino da postane Njegova Krv u pretvorbi? Je li to možda zbog čuvenih ljekovitih svojstava grožđanoga vina? Pročitajte poslanicu apostola Pavla Timoteju: Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti (1Tim 5,23). U današnje se vrijeme vino ponovno pojavljuje kao primarno preventivno sredstvo protiv srčanih oboljenja. Poznajem ljude sa srčanim tegobama kojima su njihovi liječnici savjetovali neka popiju nekoliko gutljaja vina prije odlaska na počinak. Postoje li kakvi dokazi o preventivnoj snazi vina protiv bolesti srca i krvožilnog sustava? Pogledajmo Francuze, koji rijetko obolijevaju na srce, iako se znade kako uzimaju hranu bogatu masnoćom. Tridentski Sabor u Katekizmu katoličke Crkve ovako sažimlje Pretvorbu:

‘(…) po posvećenju kruha i vina zbiva se pretvorba sve suštine (supstancija) kruha u suštinu Tijela Krista, našega Gospodina, i čitave suštine vina u suštinu njegove Krvi. Tu je pretvorbu prikladno i u pravom smislu katolička Crkva nazvala transupstijacijom.’

Ako prihvatimo Boga za svoga Stvoritelja, a Isusa kao pravoga Boga, neće nam biti teško shvatiti kako Isus može proizvoljno mijenjati supstancu, odnosno, vršiti transupstancijaciju. Pogledajmo biblijsku povijest. Nije li Isus promijenio narav supstanci kod umnažanja kruha i riba? Nije li promijenio narav supstance na svadbi u Kani, kada je vodu pretvorio u vino? Kako lako mora biti Stvoritelju supstancijalno izmijeniti sićušni djelić vlastitog neizmjernog stvaranja!

Definiciju Euharistije možemo proširiti oslanjajući se na Katekizam katoličke Crkve, koji kaže:

‘Euharistiju, dakle trebamo promatrati:

  • kao čin zahvaljivanja i hvale Ocu;
  • kao spomen-čin žrtve Krista i njegova Tijela;
  • kao prisutnost Krista snagom njegove Riječi i njegova Duha.

Euharistija, sakrament našega spasenja što ga je Krist izvršio na križu, jest također hvalbena žrtva u zahvalu za djelo stvaranja. U euharistijskoj žrtvi sav stvoreni svijet, predmet Božje ljubavi, prinesen je Ocu po Kristovoj smrti i uskrsnuću. Crkva može po Kristu prinositi žrtvu hvale  u zahvalu za sve što je Bog dobra, lijepa i pravedna učinio u stvorenom svijetu i u čovječanstvu.’

Slijede tri glavna razloga zbog kojih bismo trebali s ljubavlju primati Euharistiju. Prije svega, Sveta pričest uvećava naše sjedinjenje s Kristom u Otajstvenom Tijelu.

Sveta nas Euharistija ne odvaja od grijeha. U Katekizmu čitamo:

‘Tijelo Kristovo koje primamo u Pričesti ‘predano je za nas’ i Krv koju pijemo ‘prolivena je za mnoge na otpuštenje grijeha’. Zato nas Euharistija ne može sjediniti s Kristom a da nas u isto vrijeme ne čisti od počinjenih grijeha i ne čuva od budućih (…)’

Budući da svakodnevno griješim, uvijek mi je potreban lijek. Iz toga slijedi, da što više primam Svetu Euharistiju, to s Isusom ostvarujem prisnije prijateljstvo. Isus i grijeh nepomirljivi su, kao kada bismo pokušali pomiješati ulje i vodu. I tako, što je prisnije moje prijateljstvo s Isusom, to ću manje griješiti. Isus je moje spasenje.

Koliko je samo onih koji Bogu ne zahvaljuju na svim Njegovim blagoslovima? Postoje ateisti koji čak niti ne vjeruju u Boga! Nije li neljudski ne osjećati zahvalnost prema dobročiniteljima? Kako se osjećamo kada smo MI u ulozi dobročinitelja, ali nam za ta nitko ne zahvali, niti uopće pripisuje zasluge? Roditelji često doživljavaju nedostatak zahvalnosti od svoje vlastite djece. Svome Ocu dugujemo hvalu i zahvalnost što nas je stvorio, te nas održava na životu i hrani. Koliko li samo Bogu dugujemo za obećanje i dar vječnog života i vječne sreće ? Svaki puta kada Euharistiju primamo u vjeri i milosti, činimo uistinu velik korak bliže trajnom osobnom sjedinjenju i sreći za svu vječnost!

 

 

 

Blaženi koji… vjeruju

 

 

Danas ima katolika koji ne vjeruju da je Isus stvarno prisutan u Svetoj Euharistiji; kojima je teško povjerovati da je Isus, pravi čovjek, a opet i pravi Bog, sakriven u maloj hostiji. Mnoga naša braća kršćani vjeruju kako je Euharistija samo sredstvo podsjećanja na Posljednju večeru. Međutim, Katolička Crkva uči da je Isus, Bogočovjek, Jedinorođeni Sin Očev, prisutan u Euharistiji nakon posvećenja hostije, i to ostaje sve dok traju euharistijske prilike. Katekizam Katoličke Crkve kaže:

‘U presvetom sakramentu Euharistije ‘sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i prema tome, čitav Krist’. Ta se prisutnost zove STVARNOM (…) po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek’.

Ako li/tko od vas trpi/ kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena (1Pt 4,16). Petar zapravo kaže kako se trebamo radovati ako trpimo kao kršćani. Prije svega, smatram kako nam je svima teško biti radosnima kada trpimo, no, kao drugo, držim i da svi do određene mjere trpimo upravo stroga što smo kršćani. Ljudi znaju tko smo i što predstavljamo. Možda u šali ismijavaju nas i našu vjeru. No, pazite samo kad im zatreba molitva! Tada često dolaze k nama. Iskustvo je to većine istinskih kršćana. Unatoč tome, bolno je kad se ljudi izruguju našim uvjerenjima i našoj vjeri. Smatram to još jednim od načina na koji možemo upoznati Gospodina: trpeći za njega. No, ako smo ukorijenjeni i utvrđeni u Isusovoj Euharistiji, te uživamo Isusovo prisustvo, bit ćemo hrabro kadro se izjasniti za Gospodina Isusa Krista.

Da bismo od Svete Pričesti primili više trebamo staviti ‘naočale’ vjere, kako bismo gledali očima vjere. Ne gledati u svećenika ili drugu osobu koja vam dijeli pričest, već si predočiti Isusa kako vam se osobno daje. On vam daje Euharistiju preko svojih svećenika i ostalih svojih službenika. U srcu samo prošapćite ozdravljenje koje danas najviše želite: od alkoholizma, ovisnosti od droga, prekomjernog trošenja, neumjerenosti u jelu, straha, krivnje, gorčine, zamjeranja. Samo šapnuti to u srcu, kada si budemo predočili Isusa Krista kako nam daje Svoje Tijelo i Krv za ozdravljenje. To je dragocjen trenutak euharistijskog doticaja između vas i Gospodina. Potom se vratimo na mjesto i zahvalimo za Pričest razgovarajući s Gospodinom.

Isus je došao da njegove ovce, a to smo mi, ‘život imaju, u izobilju da ga imaju’ (Iv 10,10). To izobilje dostupno nam je svima, ako samo dopustimo Isusu da nas zagrli svojim ljubavlju tako što ćemo ući u Njegovu euharistijsku prisutnost. Kad se nalazimo u Njegovu prisustvu u Svetohraništu, Njegova se ljubav izlijeva i On nas blagoslivlje u izobilju. Obično to ne osjećamo, ali je uistinu tako.

Zaista je potrebna nevjerojatna vjera da bismo povjerovali kako je Isus istinski, stvarno i supstancijalno prisutan u Svetoj Euharistiji. Ta je vjera dar što nam ga Bog daje, dar koji moramo slobodno i otvoreno prigrliti, kako bismo povjerovali da je ono što je Bog objavio istina. Većina je katolika Euharistiju počela primati u ranoj dobi, te su do odrasle dobi primili brojne velike darove vjere. Teško je shvatiti da neka naša odijeljena braća ne vjeruju kako je Isus stvarno prisutan u Svetoj Euharistiji. Pa ipak, Isus nam je poslao Duha Svetoga da nas uvede u istinu. Rekao je: ‘ No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu (…)’ (Iv 16,3). Vjerujemo da je Crkva stara 2000 godina i da je ta istina toliko davno izgovorena Crkvi. Ako nemamo pravo kad vjerujemo u Stvarnu Prisutnost tada je Isus lagao i nije Crkvi dao Duha Svetoga. Isus nas ne bi uveo u 2000 godina idolopoklonstva.

 

 

 

 

Isus, veliki Ozdravitelj

 

U mnogim sakristijama, na mjestu gdje se svećenici oblače za Misu, stoji sljedeći natpis: ‘Oče, proslavi ovu Misu kao da ti je prva. Oče, proslavi ovu Misu kao da ti je posljednja.’ Svaka bi mi Sveta Misa mogla biti posljednja. Moram je slaviti kao da je neću slaviti više nikada u ovom životu. Najveća mi je radost slaviti Svetu Misu. Kada malo bolje razmislim, nisam ja taj koji dijelim Isusa Njegovom narodu, već Isus u meni dijeli Isusa u Svetoj Euharistiji Isusu prisutnom u svakome tko pristupa Svetoj Pričesti. Kao katolici, vjerujemo da je Isus na zemlji najviše prisutan u Svetoj Euharistiji, te da najveći trenutak ozdravljenja nastupa onda kada se nalazimo u najvećoj prisutnosti Isusa Ozdravitelja u Svetoj Euharistiji. Sveti Augustin kaže da, kad primimo Isusa u Svetoj Euharistiji, u sebi posjedujemo sve ozdravljenje, jer smo primili samog Ozdravitelja.

Nakon primanja Pričesti, uvijek naglašavam kako bi trebalo uslijediti pet minuta tišine. Ozdravitelj je u nama. To je najveći trenutak ozdravljenja. Trebali bismo biti spremni provesti pet minuta s Isusom Kristom. Kada bih rekao: ‘Dođite na telefon. Imate pet minuta razgovarati sa Svetim Ocem u Rimu’, sigurno biste bili oduševljeni. To se ipak ne može usporediti s prisustvom Gospodina Isusa Krista u nama. Koristite sve što je potrebno kako biste ušli u duboko zajedništvo s Gospodinom. Nemojte propustiti to dragocjeno vrijeme nakon Pričesti koje je najdragocjenije od 168 sati tjedna – za one koji na Pričest ide jednom tjedno. Nemojte propustiti taj trenutak ozdravljenja. Možda na pričest  idemo već godinama. Ne možemo izbjeći ravnodušnost, jer nas rutina uvodi u neku vrstu letargije. Počinjemo stvari činiti mehanički, no Isus želi da vrijeme nakon primanja pričesti bude trenutak iskustva obnove i ozdravljenja. ‘Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.'(1 Iv 4,4).

 

 

Ne zaboravimo, riječ je  E-U-H-A-R-I-S-T-I-J-I

 

Da bismo lakše zapamtili ključne pojmove Pričesti, poslužit ćemo se akrostihom. To će nam pomoći zapamtiti važne činjenice i i sažeti sve podatke.

 

‘E’ u riječi ‘EUCHARIST’ (EUHARISTIJA)

 

E (‘eternal life’) znači život vječni. ‘Tko blaguje moje tijelo i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan’ (Iv 6,54). Znate li da ima ljudi koji su u istraživačkim laboratorijima sklopili ugovor da im se tijela odmah nakon smrti zamrznu? Oni smatraju kako će u budućnosti znanstvenici biti kadri odmrznuti tijela i ubrizgati u njih nekakvi kemijsko sredstvo, te će se vratiti u život.

Isus je imao bolju zamisao. On nam daje vječni život! Toliko smo blagoslovljeni što živimo u danima kada znanstvenici, a napose psihijatri, govore kako postoje znanstveni dokazi o životu poslije života. Imamo također i svjedočanstva tisuća ljudi koji su ušli u život poslije smrti i vratili se.

Vječni je život želja skrivena u srcu svake osobe. Sveti je Toma Akvinski rekao kako nam Bog ne bi usadio tu želju a da se ona neće ispuniti.

Procjenjuje se kako pet posto stanovništva ima takvo iskustvo. I tako kad čujete šesto poglavlje Ivanova evanđelja, u vašem bi srcu trebala odzvanjati radost. Svaki put kad blagujemo Tijelo i pijemo Krv Gospodina Isusa Krista, zalog je to našeg budućeg spasenja i života vječnoga.

Vječnost. Što možemo reći o vječnosti? Jedno je sigurno: nema tog đakona niti svećenika koji ima ispravnu predodžbu o vječnosti. Nema osobe na svijetu koja bi imala ispravnu predodžbu o vječnosti, jer vječnost je beskonačna, a naši su umovi konačni i tako ograničeni. No, s vremena na vrijeme možemo uhvatiti djeliće vremena kojemu nema kraja.

 

‘U’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘U’ (‘UNION’) znači povezanost s Isusom Kristom. ‘Tko jede moje tijelo i piju moju krv, u meni ostaje i ja u njemu’ (Iv 6,56).'(…) što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće , meni učiniste!’ (Mt 25,40). Što god učiniste nekom članu svoje obitelji, činite Isus koji je u njemu. Stavite ruku na srce. Ako su Isusove riječi istinite, dok tako dotičete sebe, zapravo dotičete Njega. ‘Ostanite u meni i ja u vama’ (Iv 15,4). Povezanost, jedinstvo s Isusom Kristom raste sa svakim primanjem Svete Euharistije po sve većoj posvetnoj milosti. Majka Tereza običavala je svojim sestrama reći da u Svetoj Pričesti dotiču Isusa. Njihova je zadaća nakon toga bila služiti tom istom Isusu u siromašnima. Sveti Vinko Paulski je rekao da ostavljamo Isusa u molitvi kako bismo ga pronašli u ljudima.

 

‘C’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘C’ (‘CHRIST’) znači Isus Krist stvarno prisutan. U našoj zemlji sve više dolazi do polarizacije. Ima nekih koji niječu stvarnu prisutnost, ali, Bogu hvala, sve je više onih koji stvarnu prisutnost potvrđuju vječnim klanjanjem u župnim crkvama. Potičem vas da to bude i vaš cilj. Razgovarajte sa svojim župnikom i načmite temu stalnoga klanjanja. Župe koje imaju neprestano klanjanje znaju kako u njemu leže neizmjerna duhovna snaga i zdravlje. Polarizacija vodi iz krajnosti u krajnost, a, kada do toga dođe, moramo naglasiti ono pozitivno. Neka to bude naš ideal. Trebali bismo slaviti veliki dar Isusova prisustva. ‘Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!’ (Iv 20,29).

 

‘H’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘H’ (‘HEALING’) znači ozdravljenje.

Rose Kennedy su pitali kako je uspjela preživjeti sve što se u njenoj obitelji dogodilo: toliko boli, toliko patnje s djecom. Ona je odgovorila: ‘Zahvaljujući mojoj vjeri.’ Znamo da je Rose Kennedy svaki dan išla na Misu i na pričest. Uvjerena je da je Euharistija ta koja joj je dala snagu. Kada pristupate k Euharistiji, budite otvoreni za ozdravljenje.

 

‘A’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘A’ (‘ABANDONMENT’) znači predanje. ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!’ (Iv 14,1). Možda je to najveće predanje što ga možemo zamisliti upravo ono samoga Gospodina Isusa u Euharistiji, jer posvećenu hostiju možemo i uzeti i baciti na pod. O vama ovisi hoćete li nad njom učiniti svetogrđe. Isus se ne brani niti ne traži da ga anđeli brane.

Kada Isus kaže ‘predanje’, On nam sam pruža savršeni primjer predanja, dolazeći nam u Euharistiji: Isus Krist je u našoj sredini. Mislim da je to bila velika motivacija za oca Maksimilijana Kolbea, koji je bio vrlo odan Euharistiji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je jedan njemački vojnik rekao: ‘Uzet ćemo ovoga čovjeka i izgladnjeti ga do smrti’, otac Kolbe je rekao: ‘Nemojte uzeti njega. Ima ženu i obitelj. Uzmite mene.’ Oca su Kolbea zatvorili u bunker s još devetoricom ljudi i izgladnili ih do smrti. Kada su Nijemci ušli u bunker, devetorica je muškaraca bila mrtva, ali je otac Kolbe još uvijek bio živ, u molitvi. Kada molimo, primamo duhovnu snagu koja nas održava na životu.

 

 

 

 

 

 

 

‘R’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘R’ (‘RECONCILIATION’) znači pomirenje. ‘Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka’ (Mt 6,14). Zastrašujućih li riječi, ako istinski povjerujemo u njih. Naš je Sveti Otac rekao kako Euharistija vodi ka pomirenju, dok pomirenje vodi ka Euharistiji. Želimo biti čisti, želimo biti očišćeni da bismo Gospodina primili u svoje srce i zato trebamo često koristiti sakrament pomirenja (svetu ispovijed).

Postoji također potreba za opraštanjem. Pomirimo se i oprostimo.

 

‘I’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘I’ (‘INTIMACY’) znači prisnost. ‘Ostanite u meni i ja u vama’ (Iv 15,4). Neka mi je žena jednom rekla: ‘Oče, u mome životu je nešto nedostajalo. Postala sam katolkinja i pronašla to u Euharistiji. Nedavno sam razgovarao s jednom drugom, vrlo dragom ženom. Ona mi je ispričala kako, pristupajući Pričesti, osjeća kako je obuzimaju Isusova prisutnost i snaga. Nakon što primi Euharistiju i vrati se u klupu, osjeća se ispunjena snagom. Kada zahvali i pokuša se ustati, osjeća se vrlo teškom i bespomoćnom. To je stoga što je Gospodinova prisutnost u njoj tako snažna.

Ono što Tridentski sabora kaže, a Katekizam Katoličke Crkve ponavlja je: ‘Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike’. Prilike, odnosno, posvećeni kruh, više nisu postojale

Nema prisnijeg odnosa s Isusom od Euharistije. Svećenici bi trebali više propovijedati  o tom prekrasnom daru.

 

‘S’ u riječi ‘EUCHARIST’ (euharistija)

 

‘S’ (‘SACRIFICE’) znači žrtva. ‘Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan’ (Mt 10,37-38). Vjerujem kako u srcima većine odraslih ljudi ima dovoljno patnje da od njih učini velike svece.

Nikada nemojte ‘potratiti’ trpljenje. Sjećam se kako je biskup Sheen običavao govoriti da nikada ne smijemo propustiti prikazati trpljenje. Predajte ga Gospodinu, kako bi ga On mogao predati Ocu, te posredovati za nas, našu obitelj i naše voljene. Svaki put kad slavimo misu, prinosimo žrtvu. Svoju žrtvu, svoje rane, svoju bol, svoje živote, svoje radosti, ali na poseban način svoja trpljenja, trebamo združiti s trpljenjem Gospodina Isusa Krista, s prikazivanjem kruha i vina koji se pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu.

 

‘T’ u riječi EUCHARIST (euharistija)

 

‘T’ (‘TRANSFORMATION’) znači pretvorba. ‘Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu (…)’ (Fil 2,5). Mislim da je najbolji primjer za to čovjek iz Poslanice koji je rekao: ‘Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima’ (Dj 26,9-11). Potom je taj isti čovjek od ubojice postao pjesnikom, te napisao: ‘Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi (…) ne traži svoje (…)’ (1Kor 13,4.5). Što je to Savla ubojicu pretvorilo u Pavla pjesnika?

‘(…) njegova milost prema meni ne bijaše zaludna (…)’ (1Kor 15,10). Slava Gospodinu za Njegovu milost! Istinski vjerujem kako je Pavao bio duboko dirnut Euharistijom, jer ga je Isus dotaknuo na putu za Damask. Vjerujem, međutim, da ga je dotakao još nebrojeno puta, jer je Pavao bio ‘tvrd orah’. Vjerujem kako ga je Gospodin po svom prisustvu u Riječi i kruhu, Euharistiji, pretvorio u jednog od najvećih svetaca svih vremena.

Uz gore navedeni sažetak akrostihom, za one kojima je obdržavanje pet minuta tišine nakon Pričesti preteško, donosimo riječ OLTAR (izborno ‘ALTAR’), kako bismo im pomogli porazgovarati s Isusom:

 

A-L.T-A-R

 

‘A’ (‘ADORE’)  znači klanjati se Gospodinu.

‘L’ (‘LOVE’) ljubiti Gospodina.

‘T’ (‘THANK’) zahvaljivati Gospodinu.

‘A’ (‘ASK’) tražiti od Gospodina ono što nam je potrebno.

‘R’ (‘RESOLVE’) odlučiti se na poseban način hoditi s Gospodinom.