Isusov blagi duh mijenja nas i sav svijet
U našem vremenu emotivne praznine i mnogih negativnih osjećaja više od ičega potreban je Isusov duh blagosti i istinske dobrote. Žumberački vikarijat potrebit je upravo Isusovog duha i za njim vapi. U ovom olujnom vremenu duhovne nestabilnosti čini se kao da Bog spava. No svaka oluja duše ima svoj smisao, ona je zapravo Božji dar koji će u budućnosti donijeti neku veliku milost, u to treba biti siguran. U situacijama oluje treba svoj pogled vjere upraviti na mirno Kristovo lice. Ne može se zanijekati da je u društvu danas sve snažniji otpor dubokoj kršćanskoj duhovnosti, a to je izravna posljedica sveopće sekularizacije. Iza toga plana desakralizacije svijeta stoji stvarna i istinski zla osobnost. Poglavar Crkve sveti otac Franjo duboko je svjestan svih ovih činjenica. Sveti Otac, za kojeg treba svakodnevno moliti, odupire se svim nasrtajima Zloga. Neprijatelj Crkve sotona svim silama pokušava poremetiti ono što Sveti Otac već neko vrijeme aktivno provodi. Papa Franjo želi Crkvu osloniti na dvije komplementarne i temeljne institucije i snage: svećenstvo i obitelj. U tom smislu neprestano potiče na stalni proces pojedinačnog obraćenja, služi svakodnevno sa svećenicima i odlazi među puk. Plodovi djelovanja Svetog oca Franje tj. njegova dinamična evangelizacija u vidu kratkih i sadržajnih poruka veoma je diskretna. Iako nenametljiva ona ipak postaje sve vidljivija i u konkretnom društvu. Za nas vjernike u Žumberačkom vikarijatu važno je razumjeti da je za dinamičnost vjere potrebna: euharistija, Riječ Božja i molitva srca. Mi jasno vidimo da je poglavar Crkve vedar i time osvaja mase. Tko naviješta Evanđelje, razumije se samo po sebi, ispunjen je radošću. Ne treba se Boga bojati, On može svaku našu krivicu pretvoriti u felix culpa-u tj. sretnu krivicu iz koje zatim izvlači sve ono dobro u nama. Sjetimo se samo primjera kako je Isus – utjelovljeni Bog nastupio prema grešnici koju je narod zbog njezina grijeha htio kamenovati. Sotona želi kod ljudi iskriviti sliku o Bogu stvarajući privid o strašnom Bogu. A On, Bog Trojstveni sama je ljubav i blagost koji srcem milog oca voli svoje čovječanstvo. Duhovnost našeg vremena mora biti stoga topla i vedra, nasuprot hladnoći zla koje uvijek optužuje i nema snage za blagost. Suprotno našem osobnom radikalizmu u međusobnim odnosima možda je potrebno uvesti u praksu ove 2019. godine više kompromisa. Iako naše vrijeme karakterizira duboka dezintegracija obitelji crkveno vodstvo trudi se vratiti obitelji njezin smisao, a to je moguće samo ako se u obiteljima razvija zdravi duh međusobnog poštovanja i vedrine. Crkva mora biti prebivalište kreativnosti za svoje članove. To je ispravan put i za vjernike u našem vikarijatu. Ne zaboravimo da je Ecclesia Mater – Majka Crkva. Dakle Crkvu moramo doživljavati kao dobru majku koja uvijek brine za svu svoju djecu. Kao što je majka uvijek u blizini svojoj djeci tako je i Crkva beskrajno strpljiva i milosrdna, uvijek s radošću prihvaća izgubljenog sina, šireći svoje ruke za svaku izgubljenu ovcu. Nikada ne zaboravimo da se samo se vlastitim svjedočenjem mogu neutralizirati destruktivne snage koje siju duhovno nepovjerenje prema Crkvi. Za uspjeh u borbi protiv zla potrebna je i vjernost Bogu. Vjernost Kristu ne može pak biti odijeljena od vjernosti Crkvi i njezinom moralnom nauku.
Ova 2019. godina posvećena je Svetom Duhu, a sakrament Potvrde trajno je obilježio svakog od nas. Crkva poziva da se svi vjernici u svojim molitvama ove godine na poseban način prisjete i svećenika koji im je podijelio sv. Krizmu. Svećenik kao djelitelj i krštenik kao primatelj sakramenta Potvrde po samom sakramentu ušli su u duhovnu vezu koja ostaje za cijeli život. Lijepo je znati da svećenik moli za sve one kojima je tijekom svoje službe podijelio sakrament. Isto tako neka se ove godine svatko od vjernika prisjeti i svog svećenika koji mu je podijelio sakrament Svetog Duha.