Isus iz Nazareta povijesna osoba (5/5)

Isus iz Nazareta povijesna osoba (5/5)

FRAGMENTI O ISUSU I KRŠĆANSTVU

Osim navedenih poganskih i židovskih dokumenata o Isusu, navest ćemo i neke fragmente koji, na svoj način, potvrđuju činjenicu, da su Isusovi suvremenici zabilježili Isusovu povijesnu opstojnost. Sulpicije Sever u Kronikama (2, 30, 6) kaže da Tacit u svojim Historijama na mnogo mjesta spominje kršćanstvo, opisujući požar jeruzalemskog hrama godine 70.

Lucijan iz Samosate, satiričar iz 2. stoljeća, povezivao je Isusa s palestinskom sinagogom i prezirno pisao o kršćanima. Za njega je Krist čovjek ‘koji je bio raspet u Palestini, jer je uveo novi kult u svijet. Još više, njihov (kršćanski) prvi zakonodavac uvjerio ih je da su bili braća jedni drugima, nakon čega su pogriješili jednom zauvijek, zanijekavši grčke bogove i slaveći toga raspetoga sofista i živeći prema njegovu zakonu’ (satira De morte Palegrini). Lucijan spominje kršćane i u djelu Aleksandar, lažni prorok.

Talus Samarićanin povjesničar, jedan je od prvih poganskih pisaca koji je spomenuo Krista, i to oko 52. poslije Krista. Njegovi su spisi izgubljeni, ali imamo neke fragmente sačuvane u citatima njegovih djela, ali i drugih pisaca. Tako Julije Afrički (Julius Africanus), kršćanski pisac oko 221. godine poslije Krista komentira Talusa u vezi s pomrčinom sunca za vrijeme Isusove smrti. Taj tekst glasi: ‘Talus, u 3. knjizi svoje Historije, objašnjava pomrčinu sunca, po mom mišljenju sasvim nerazumno (nerazumno, naravno, jer se sunčeva pomrčina ne može dogoditi u vrijeme punom mjeseca, a kad je Krist umro bilo je vrijeme pashalnoga punoga mjeseca)’.

Iz ovoga navoda vidimo da je izvještaj o evanđeljima o tami koja se dogodila za vrijeme Isusove smrti bio dobro poznat i da se za tu pojavu tražilo prirodoslovno objašnjenje.

Flegon, povjesničar iz 1. stoljeća, napisao je Kronike, koje su izgubljene, no mali fragment toga dijela, koji potvrđuje pomrčinu sunca pri Isusovom raspeću, spominje također Julije Afrički. Nakon što primjećuje da je Talusovo mišljenje o tom mraku nerazumno, Julije navodi Flegona koji piše da je ‘za vrijeme cara Tiberija nastala pomrčina sunca za vrijeme punoga mjeseca’.

Flegona spominje i Origen i Contra Celsum.
Pisac Filopan navodi: ‘Što se tiče toga mraka… Flegon ga spominje u Olimpijadama (naslov njegove povijesti).’I dalje:’ … Flegon spominje pomrčinu koja se dogodila za vrijeme razapinjanja Gospodina Krista, a ne neku drugu pomrčinu i jasno je da iz svojih izvora nije znao ni za kakvu sličnu pomrčinu prije toga i to se vidi iz povijesnoga izvještaja samo cara Tiberija’.

Pismo Mara bar Serapiona je rukopis koji se nalazi u Britanskom muzeju, a sadrži tekst pisan nakon 73. godine poslije Krista. Pismo piše Sirac imenom Mara bar Serapion svom sinu Serapionu. On iz zatvora piše sinu da ga ohrabri, potiče ga da slijedi mudrost, ističući da progonitelje mudrih ljudi prije ili kasnije snađe nesreća. Za primjer navodi Sokrata, Pitagoru i Krista. ‘Koju su prednost imali Atenjani od toga što su ubili Sokrata? Stigla ih je glad i kuga kao osuda za njihovo djelo. Koju su prednost imali stanovnici otoka Semosa kad su spalili Pitagoru? U tom trenutku im je zemlja bila prekrivena pijeskom. Koju su prednost stekli Židovi ubijajući svoga mudrog Kralja? Malo nakon toga uništeno im je kraljevstvo. Bog se pravedno osvetio za ova tri mudra čovjeka: Atenjani su umrli od gladi, Samićane je poplavilo more, Židovi su uništeni i istjerani iz vlastite zemlje, te danas žive posve raspršeni. Ali Sokrat nije umro zauvijek: on je nastavio živjeti u Platonovim učenjima. Pitagora nije umro zauvijek, on je nastavio živjeti u Herinu kipu. Ni mudri Kralj nije umro zauvijek, on je nastavo živjeti u učenju koje je predao’.

Oko godine 150. nakon Krista u svom djelu Obrana kršćanstva, upućenom caru Antoninu Piu, filozof i mučenik, poziva se na Pilatov izvještaj za koji Justin pretpostavlja da se nalazi u carskom arhivu. Justin piše: ‘Da je to zaista bilo tako možeš doznati iz Djela koja su napisana za Poncija Pilata. Da je on izveo čuda možeš se lako uvjeriti u Djelima Poncija Pilata’. Pišući svoju Prvu spologiju između 148. i 161. god. nakon Krista, Justin tvrdi: ‘Krist se rodio prije samo stotinu pedeset godina, pod Kvrinijem’.

Iz ovog pregleda poganskih i židovskih dokumenata iz Isusova vremena zaključujemo da je Isus bio poznat u svom vremenu.

dr. Tomislav Ivančić