Ikona koja nas potiče na razmišljanje o vječnom životu
U istočnoj ikonografiji rijetko se može vidjeti ikona koja prikazuje odlomak Lukina evanđelja u kojem se govori o bogatašu i ubogom Lazaru (Lk 16, 19-31). Jedna takva rijetka ikona posebno privlači pažnju jer su na njoj naslikani prizori Abrahama koji u naručju drži ubogog Lazara i bogataša koji iz pakla pokušava komunicirati sa rajem. Ikona na drugoj strani prikazuje scenu iz zemaljskog života bogataša i Lazara. Na jednoj su dakle ikoni prikazi naše zemaljske stvarnosti i Vječnosti. Ova ikona potiče nas da si posvijestimo stvarnost koja nas sve očekuje, a to je vječni život. Potrebno je promatrajući ovu ikonu kazati kako je bogataš trajno i nepovratno u paklu i kako za njega nema nikakve nade u spas. On je zauvijek osuđen na kaznu koja nikada neće prestati. Bez svake sumnje on je i u ovom trenutku u paklu. U završetku Lukinog evanđeoskog odlomka govori se o tome kako je bogataš iz pakla pokušao utjecati na Abrahama da pošalje iz raja Lazara koji neka upozori njegovu braću koja su još živjela na zemlji da se obrate. Na to mu Abraham odgovara: “Ako ne slušaju Mojsija i Proroke neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane” (Lk 16, 31). Iz ovog Abrahamovog odgovora proizlazi kako je Praotac vjere bio itekako svjestan ljudske nevjere. Zaista, vrijeme je pokazalo kako ljudi nisu mogli povjerovati u činjenicu da i nakon života postoji život. Odbijali su to prihvatiti kroz tisućljeća, pa i onda kada je Isus iz Nazareta na očigled svjedoka umro i ponovno nakon tri dana oživio, mnogi nisu povjerovali. Da bi shvatili istinu o vječnom životu moramo neprestano čitati sveto Evanđelje jer tu je zapisana jedina istina. Neposredno nakon Lukina odlomka o bogatašu i Lazaru slijedi ova rečenica: “I reče svojim učenicima; Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kojem dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednog od ovih malenih. Čuvajte se!” (Lk 17, 1-3).