Hrvati grkokatolici i rimokatolici još su 1990. iznijeli zajednički stav o dismembraciji hrvatske Križevačke eparhije

Hrvati grkokatolici i rimokatolici još su 1990. iznijeli zajednički stav o dismembraciji hrvatske Križevačke eparhije

Hrvati grkokatolici i rimokatolici još su 1990. iznijeli zajednički stav o dismembraciji hrvatske Križevačke eparhije

Dismembracija određene biskupije uvijek donosi napredak i svježinu, donosi usklađenost i red. U slučaju hrvatske Križevačke eparhije dismembracija donosi red nasuprot neredu koji je 1924. samovoljom jedne osobe iz Srbije uspostavljen suprotno volji Hrvata grkokatolika. Tada je naime  stvorena grkokatolička jugoslavenska biskupija. Na taj način Hrvati su posebnim promišljenim inženjeringom jednog stranca u vlastitoj stoljetnoj biskupiji postali manjina. No unatoč nasilnom uređenju granica Križevačke eparhije 1924. narod nikada nije prihvatio takva rješenja križevačkog vladike Njaradija inače rodom iz Srbije. Nezadovoljni takvim rješenjima Hrvati grkokatolici su 65 godina čekali svoj trenutak koji je nastupio demokratskim promjenama 1990. godine. Stvaranjem novih društvenih prilika Hrvati grkokatolici i rimokatolici zajedno su 1990. godine pisali Biskupskoj konferenciji da se granice hrvatske grkokatoličke Križevačke eparhije usklade s državnom granicom, dakle bez Srbije, Makedonije i BiH u svom sastavu. Tadašnji društveno aktivni predstavnici KPD Žumberak iz Zagreba i ŽGZ-a aktivno su se zauzeli za  riješenje pitanja granice hrvatske Križevačke eparhije. Iz arhivskih spisa se vidi da zahtjev o uređenju granica biskupije potpisuju dr. Petar Šimrak, Neven Hranilović, Josip Colarić i Nikola Hranilović. Dakle narodni predstavnici grkokatolici i rimokatolici iz Žumberka, zajedničkog stava i jednog mišljenja, učinili su sve da se granice hrvatske grkokatoličke Križevačke eparhije usklade s državnim. Oni pišu:” Hrvati grkokatolici se pod svaku cijenu žele vezati uz Hrvatsku i uz matični hrvatski narod a u crkvenom životu uz Zagrebačku nadbiskupiju. Želimo otvoreno naglasiti kako se već stotinu godina u vlastitoj Domovini i u Križevačkoj biskupiji sistematski potire hrvatsko nacionalno biće…”.
Ovaj dokument koji se nalazi u Žumberačkom arhivu svjedoči da dismembracija hrvatske Križevačke eparhije nije strogo crkveno pitanje već i narod Žumberka o tome jasno i slobodno progovara od 1990. godine na ovamo. Biskupska konferencija 1990. nije zanemarila dopise Hrvata grkokatolika i rimokatolika već je predmet shvatila veoma ozbiljno i usvojila najveći dio zahtjeva, a to je odvajanje Srbije i Makedonije iz sastava grkokatoličke hrvatske biskupije. Danas se je više nego ikada potrebno očitovati, na svim razinama, što se dugoročno želi sa Križevačkom eparhijom. Želimo li svoju grkokatoličku biskupiju u hrvatskim granicama ili nešto drugo? Želimo li Republiku Srpsku u svojim granicama? Narod žumberački mora odgovoriti na ovo pitanje. Potrebno je naglasiti da su čak i srpsko-pravoslavne eparhije u Hrvatskoj uskladile svoje vanjske granice s  državnim granicama što je znak poštovanja prema hrvatskoj državi. Jedino to nije učinjeno za grkokatoličku Križevačku eparhiju članicu Zagrebačke crkvene pokrajine. O tome se svakako treba očitovati Zagrebačka crkvena pokrajina i napose Hrvatska biskupska konferencija.
Hrvati se zalažu za grkokatoličku biskupiju u granicama RH ali to ne znači da ne uzimaju u obzir i stvarno stanje grkokatoličke ukrajinske zajednice u BiH koja ne može egzistirati bez kontinuirane pomoći Svete Stolice. Bez svake sumnje Sveta Stolica će se pobrinuti za dostojno materijalno uzdržavanje grkokatoličkog svećenstva ukoliko dođe do dismembracije. Nitko razuman ne želi da grkokatoličkom svećenstvu u BiH bude ugrožena egzistencija, štoviše na ovome mjestu u duhu Kristovog evanđelja i kršćanske solidarnosti treba jasno kazati: neka se za svakog svećenika osiguraju još viša primanja nego li dosada, ali u okviru vlastitog egzarhata i u okviru Biskupske konferencije BiH. O iznimno važnoj temi dismembracije Križevačke eparhije govori se na svim razinama stoga je potrebno upozoriti na neka tumačenja koja nisu u skladu sa činjenicama.
Naime, ne odgovara istini tvrdnja po kojoj se tumači kako Sveta Stolica bez pogovorno nameće Hrvatima grkokatolicima granice biskupije sa Republikom Srpskom u svom sastavu. Takav stav nikada nije javno iznesen od strane Svete Stolice niti njezinog predstavnika u RH tj. nuncija. Veoma se dobro zna što bi takav stav izazvao i koje bi posljedice mogle uslijediti ukoliko bi se grubo nametalo hrvatskom narodu nešto što on ne želi kao što evidentno ne želi Republiku Srpsku u granicama grkokatoličke biskupije. Štoviše, prema veoma pouzdanim informacijama Sveta Stolica će usvojiti stav hrvatskih biskupa o tom pitanju kao što je i usvojila vezano za dismembraciju Križevačke eparhije 2001. i 2003. godine, ali o toj prevažnoj temi naši biskupi prvotno trebaju međusobno raspraviti na redovitoj sjednici. Sveta Stolica svojevremeno je prihvatila mišljenje hrvatskog episkopata o dismembraciji Križevačke eparhije i odvajanju Srbije i Makedonije pa će sukladno toj praksi zasigurno prihvatiti i sugestije vezano za pitanje Ukrajinske grkokatoličke crkve u BiH koja bi dismembracijom Križevačke eparhije dobila svoju samostalnost. Ponovno treba naglasiti da je primarno riješiti materijalnu sigurnost svećenstva u BiH, iza toga će se sve brzo riješiti. Hrvatski biskupi dakle trebaju na svom redovitom zasjedanju dati svoj konačni pravorijek o pitanju hrvatske Križevačke eparhije i njezinim sadašnjim neprirodnim granicama. Prijedlog teme o dismembraciji Križevačke eparhije upućuje se Tajništvu HBK koje zatim stavlja temu na Dnevni red redovite sjednice HBK. Sa raspravom ipak ne treba previše žuriti jer biskupe treba prije dobro upoznati sa svim detaljima vezanim za to pitanje. Biskupi naime moraju dobiti cjelovitu sliku kako bi mogli ispravno prosuditi. Jedan crkveni uglednik vezano za ovo pitanje nedavno je izjavio kako: “Samo hrvatski biskupi u punom zajedništvu mogu zakonito odlučivati o razgraničenju jedne hrvatske biskupije, a Sveta Stolica zatim redovito prihvaća zaključke HBK”. Svećenstvo i narod hrvatski obaju obreda kao što se vidi iz dokumenta još od 1990. svim srcem podupiru nakane blagopokojnog kardinala Franje Kuharića i tadašnjeg žumberačkog vikara Ivice Pavkovića da se hrvatska Križevačka eparhija uskladi sa granicama Republike Hrvatske. Pa i sam zdrav razum nam govori; ukoliko su čak i srpske pravoslavne eparhije u Republici Hrvatskoj usklađene s državnom granicom onda je zaista malo vjerojatno da bi neki hrvatski biskup podupirao jednu grkokatoličku biskupiju u sadašnjim polujugoslavenskim granicama. Ne treba sumnjati da će biskupi, pravi hrvatski sinovi, znati prepoznati povijesni trenutak i kao svojevremeno blage uspomene naš kardinal Franjo Kuharić  podržati inicijativu nacionalno osvještenog dijela hrvatskih grkokatolika koji žele da hrvatska Križevačka eparhija bude konačno u svojoj prirodnoj granici koja se podudara s granicom hrvatske države.