Krist uskrsnu – uistinu uskrsnu!
Draga braćo i sestre,
danas slavimo pobjedu života nad smrću, dobra nad zlim, svjetlošću nad tamom. Sveta Crkva odredila je da se danas čita početak Evanđelja sv. Ivana Bogoslova. On nam govori o životu, o svjetlosti, o slavi. I život bijaše ljudima svijetlo i svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Život to je sam Bog, a on je istinski izvor života. Naša vjera u vječni život zasniva se na uskrsnuću Kristovom. Da Krist nije uskrsnuo naš bi život bio besmislen. Čak i kad bi ljudi mogli urediti svoj život tako da nema bolesti, bijede, nezadovoljstva, stradanja i nepravde ipak zbog spoznaje da je kraj njihova života smrt, ne bi bili zadovoljni. Mi smo često skloni vidjeti samo mračne strane života. Zaista bez Boga ovaj je svijet u mraku. Nikada nas drugi ne mogu toliko uništiti koliko se možemo uništiti sami. Nitko nas ne može srozati toliko koliko se možemo sami srozati. Nitko nas dakle ne može lišiti ljudskosti, ugleda, moralne časti i dostojanstva, ako se mi sami toga ne lišimo. Mogu nas drugi lišiti slobode i građanske časti kao i mnoge apostole, ali ih nisu mogli lišiti moralne veličine. Naprotiv od njih su stvorili velikane kršćanstva. U svakodnevnom životu dosta ti mogu naštetiti oni koji lažu o tebi, ali ti nemogu toliko naštetiti koliko ti štetiš sebi kada te uhvate da lažeš. Mogu ti podosta naškoditi oni koji te potkradaju, ali bi ti ugled pao tek onda kad bi i ti počeo krasti. Mogu drugi nastojati da te ponize, ali te nitko ne može poniziti onoliko koliko sam sebe poniziš ako psuješ, prosipaš nerazumne riječi o svetinjama ili o Bogu. Nitko te dakle ne može učiniti psovačem i bogohulnikom ako sam sebe ne učiniš takvim. Stoga moraš imati snage i hrabrosti činiti svoj život onakvim kakvim ga želi Krist. Obično se ženama pripisuje da su strašljive, a muškarcima da su odvažni i neustrašivi. Međutim, ono što se događalo kod Isusove muke događa se i danas kad vjera i Crkva dođu na kušnju. Kada su se počeli odvijati oni dramatični i tužni događaji Isusova suđenja, mučenja, pogubljenja, tada su se Isusovi prijatelji svi osim sv. Ivana razbježali, a ostale su žene i među njima Presveta Bogorodica. A kako je u naše doba? Izgleda pomalo slično. Puno je onih muškaraca koji nemaju hrabrosti pokazati se vjernicima, nemaju hrabrosti nedjeljom i blagdanom naći se u Crkvi. Znaju se izgovarati da nemaju vremena kao bakice sjediti u klupama, vrijeme je biznis, ili pak može se čuti „ mnogi idu u crkvu pa nisu ništa bolji od nas“. Da neki će tako kazati. Ali draga braćo i sestre znamo što je Krist rekao: „ Tko mene prizna pred ljudima priznat ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima“. Od malih smo nogu odgajani kao kršćani, zar ćemo kao odrasli dopustiti da izdamo Krista? Ne, već nastojimo što bolje upoznati Krista te tako širiti radosnu vijest o njegovom uskrsnuću. Ne budimo crkva muzej već živa i djelotvorna Crkva.
o. Željko Pajić
Katedralni protoprezbiter