Hercegovačka crkvena unija u manastirima Tvrdoš i Zavala
U posljednje vrijeme sve se više govori o mogućem osnivanju novog Grkokatoličkog egzarhata u Bosni i Hercegovini. Široj crkvenoj javnosti uglavnom je poznato da se glavnina bosanskohercegovačkih grkokatolika (Ukrajinaca) nalazi na području Banjalučke regije. Osim toga nekadašnja grkokatolička Apostolska administratura imala je svoje sjedište u Sarajevu. Tako su eto Sarajevo i Banja Luka prepoznati kao mjesta sa povijesnom prisutnošću grkokatolika u BiH. Međutim osim povijesti ukrajinskih grkokatolika u Bosni koja započinje oko 1890. godine, potrebno je za dobivanje cjelovite slike Grkokatoličke crkve u BiH poznavati i stariju povijest grkokatolika u Hercegovini. Na sreću mnogo podataka možemo crpiti iz znanstvenih radova uglednog hrvatskog povjesničara dr. Janka Šimraka koji je svojevremeno puno pažnje posvetio hercegovačkim grkokatolicima. O tzv. Hercegovačkoj uniji tj. o sjedinjenim (grkokatoličkim) vladikama i monasima ima dosta zapisa u Šimrakovim znanstvenim radovima. Istražujući Arhiv kongregacije za nauk vjere u Rimu dr. Šimrak pronašao je izvorna pisma hercegovačkih vladika upućena papama. Šimrak u svojim radovima, koje potkrepljuje znanstvenim aparatom, spominje hercegovačkog (trebinjskog) vladiku ponegdje i metropolita Visariona koji je održavao prisne veze sa Svetom Stolicom i Bečkim dvorom i to preko fra Dominika Andrijaševića. U jednom dokumentu hercegovački vladika Visarion doslovno kaže kako “naredbe i zapovijedi čeka od Svetog Oca pape”, a u Rim je poslao i svog delegata izvjesnog Nikolu (vidi: dr. J.Šimrak, Sveta Stolica i franjevci prema pravoslavnoj crkvi u primorskim krajevima, Nova Revija, Makarska). Kasnije se u spisima spominju trebinjski (tvrdoški) monasi Pavao i Damjan koji putuju u Rim kao poslanici mitropolita Visariona. Veoma je važan boravak ove dvojice monaha u Rimu jer oni u ime metropolita obećavaju papi Klemetu VIII. da će za pruženu pomoć u obrani od Turaka zauzvrat ” u svojim diptihonima upisati imena papa, da se spominju u svetim molitvama i na svetim službama”. Unošenje papa u diptihone bio je vidljivi znak jedinstva Hercegovaca pravoslavne vjere s Katoličkom crkvom. Osim manastira Tvrdoš koji je u povijesti poznat kao središte crkvenosjediniteljskog pokreta u Hercegovini valja spomenuti i manastir Zavalu. U manastiru Zavala boravio je vladika Avakum koji je slao svoje monahe u Rim sa željom da se sjedini sa Rimskom crkvom. Dr. Šimrak objavio je u svom radu o Hercegovačkoj uniji cijelo pismo mitropolita Avakuma papi Klementu (objavljen je izvornik, prijevod te faksimil dokumenta od 2. listopada 1672., pisan ćirilicom i ovjeren pečatom manastira Zavala). Kada se ovo pismo objavi u našim tiskanim izdanjima šira crkvena javnost zasigurno će dobiti sasvim novu sliku o povijesti Unije u Hercegovini o kojoj se sada premalo znade. Iz dokumentacije proizlazi zaključak kako su veliku pažnju radu na planu crkvenog jedinstva u Hercegovini tijekom 17. stoljeća posvećivali i tamošnji franjevci. Gotovo da nema dokumeta gdje se uz pitanje Unije ne spominju i hercegovački franjevci. Tema Hercegovačke unije u manastirima Tvrdoš i Zavala tijekom 17. stoljeća zasigurno zaslužuje veću pažnju naših crkvenih povjesničara.