Grob sv. velikomučenika Jurja u gradu Izri (Sirija)
Približavajući se blagdanu sv. velikomučenika Jurja, koji je u našem hrvatskom narodu toliko štovan, pozvani smo na osobiti način promišljati o njegovom zemaljskom životu. Značajan broj žumberačkih grkokatoličkih obitelji slavi svetog velikomučenika Jurja kao svog nebeskog zaštitnika stoga nam se je važno pobliže upoznati sa nekim detaljima njegova života odnosno smrti. Ovaj rimski vojnik koji je živio između 275. i 303. godine zbog svoje vjere u Uskrslog Isusa podnio je strašno mučenje i smrt. Kada se njemu molimo ili pak kada drugima preporučamo da od njega traže zagovor kod Boga onda si svakako moramo približiti njegovu osobnost. Poznato je da se vjera snaži na grobovima svetih. Stojeći pokraj mjesta zemnih ostataka sveca na osobiti način osjećamo njegovu blizinu. Od najranijih vremena Crkve pobožni kršćani osobito su štovanje gajili prema grobovima svetih. Tu su se okupljali ne bi li u miru i sabranoj molitvi tražili od onih koji su u Vječnosti pomoć i zaštitu. Jedno od takvih mjesta je i grob sv. Jurja u sirijskom gradu Izri (Ezri). Nakon što je mučen i ubijen na nepoznatom mjestu u sirijskoj pokrajini Hauran, njegove posmrtne ostatke pobožni vjernici prenijeli su u Izru koja se nalazi osamdesetak kilometara od glavnog sirijskog grada Damaska. Od mučenja unakaženo tijelo Jurja položeno je u grob, a mjesto je ubrzo postalo novo odredište onih koji su od proslavljenog Božjeg mučenika tražili pomoć. Godine 515., dakle dvjesto godina nakon što je Juraj preminuo, podignuta je iznad njegova groba crkva koja i danas postoji u istom obliku. Izvorni Jurjev grob nalazi se u oltaru pokraj žrtvenika i pristupa mu se ulazeći iza ikonostasa kroz desna đakonska vrata. Na ovo mjesto stoljećima su hodočastili vjernici u velikom broju. Iako je kasnije najveći dio Jurjeva tijela premješten u Lidu u Palestini, hodočasnici su i dalje nastavili obilaziti prvotni Jurjev grob u Izri gdje je ostao tek manji dio moćiju. I dan danas se tu nalazi kovčeg u kojem je pohranjen dio svečevih moći. Za nas vjernike dovoljno je da je sačuvan i najmanji autentični dio njegova tijela. I to je dovoljno da osnažimo i produbimo svoju vjeru i zatražimo pomoć od sveca koji je živio prije 1700 godina, a koji iz Vječnosti i danas pomaže onima koji ga zazivaju u pomoć. Molitva nad grobovima svetih i blaženih potiče nas da promišljamo i o slijedećem pitanju: Kolika je bila njihova vjera u Isusa kad su zbog njega dragovoljno odlazili u vlastitu smrt. Bi li se ovolike vjere našlo u našem vremenu?
