Grkokatolički biskupi Turčinović i Marković u vizitaciji Like (18. stoljeće)

Grkokatolički biskupi Turčinović i Marković u vizitaciji Like (18. stoljeće)

Grkokatolički biskupi Turčinović i Marković u vizitaciji Like (18. stoljeće)
Pismo iz 1701. godine svjedoči da je marčanski vladika Gabriel Turčinović zaštićivao neke svećenike od nasilja ogulinskog potkapetana Sigizmunda Znike. Ovaj podatak iznimno je važan jer nam potvrđuje usmenu predaju koja se u Žumberku očuvala do danas, a ona kazuje da su Vlasi u Ogulinu bili grkokatolici i da su bili povezani sa Uskocima u Žumberku. Ako je grkokatolički marčanski vladika zaštićivao ogulinske svećenike istočnog obreda, kakao navodi izvorni dokument, onda je sasvim jasno da su svećenici u Ogulinu na početku 18. stoljeća zaista bili grkokatolici. Sačuvan je i podatak iz kojeg saznajemo da je karlovački general Hanibal Porzia 1706. godine zabranio grkokatoličkom (marčanskom) vladici Gabrijelu Turčinoviću da vrši vizitaciju u Lici, ali već pet godina kasnije 1711. po Lici nesmetano vizitira grkokatolički vladika Rafael Marković. U to vrijeme službu arhiđakona u Lici vrši pop Marko Mesić zaštitnik i podupiratelj ličkih grkokatolika. Dvije godine kasnije (1713.) bilježi se da su senjski biskup Adam Ratkaj (1709.-1717.) i marčanski vladika Rafael Marković zajedno vizitirali župe po Lici. Vladika Marković po svemu sudeći često je boravio u Lici, a uglavnom je odsjedao kod biskupa u Senju. Tadašnji senjski biskup imao je od grkokatoličkog vladike velika očekivanja za Liku. On se naime pouzdao da će prisutnost biskupa istočnog obreda na ličkom području utjecati da se u krilo Katoličke crkve povrate oni Hrvati rimokatolici koji su prešli u „grko-istočnu vjeru“. Često se naime u Lici događalo da iz određenog razloga (crkvena desetina, narodni jezik, nesuglasice s biskupom, oženjeni kler, itd…) vjernici latinskog obreda zajedno sa svojim svećenikom u nekom selu naprosto pređu u istočni obred. Takvi masovni prelasci zabilježeni su posebice u prvim desetljećima 18. stoljeća. Sada je jasno zašto u nekim tajnim izvještajima Rimu senjski biskup spominje, pišući o stanju u Lici, naziv„Croati shizmatici“ (Hrvati pravoslavni), a ne primjerice Vlasi shizmatici. Termin Croati shizmatici – odnosio se dakle upravo na prelaznike iz latinskog obreda. Koliko su prelasci ličkih rimokatolika bili učestali potvrđuje i jedan dokument iz godine 1714. u kojem senjski i krbavsko-modruški biskup Ratkaj s velikom zabrinutošću doslovno piše: „nedavno je u Lici sto katoličkih obitelji prešlo k grko-istočnoj vjeri“. U tim godinama bilo je na području Like više sjedinjenih svećenika o čemu 1720. godine svjedoči u svom izvještaju misionar o. Filip Riceputi. On navodi kako na području Like (od Tounja do Zvečaja) djeluju dva paroha koji su sjedinjeni s Katoličkom crkvom, a zaredio ih je grkokatolički vladika iz Venecije.