Zdrava i bolesna vjera
Vjera je temeljna čovjekova duhovna sposobnost. Ona je temelj njegova Zdravlja, a njezino je pomanjkanje uzrok čovjekovih bolesti. Ima li tko vjere, tada se sve sposobnosti njegova bića uspravljaju i rade prema onom cilju u koji vjeruje. Nema li tko vjere, tada se sve njegove sposobnosti zaustavljaju, on gubi tlo pod nogama, pada i postaje plijenom razaračkih sila. Dok netko vjeruje, sve može nadvladati. Prestane li vjerovati, sve može njega nadvladati.
Svagdašnja vjera
Ako tko vjeruje da može ustati iz kreveta, hodati i početi raditi, tada on to i čini. Počne li vjerovati da ne može hodati, da je bolestan te ne može ustati iz kreveta i obavljati one dužnosti koje se od njega traže, on će ostati u krevetu i zaista postati bolestan i prepustiti se bezvoljnosti. Povjeruje li da ga učiteljica voli, radosno će trčati u školu. Povjeruje li da ga svećenik voli, rado će dolaziti u crkvu da se ugrije na povjerenju župnika. Vjeruje li pacijent kirurgu da će operacija uspjeti, on će na nju pristati. Drugim riječima, vjera otvara vrata u nove prostore, razrješuje naše sputane ruke, upućuje nas na nove korake i zahvate, razvezuje naše misli da možemo dalje razmišljati. Kolika je naša vjera, toliko su veliki naši koraci prema budućnosti. Što više sumnjamo u ono što radimo, to ćemo biti slabiji, nemoćniji i neuspješniji.
Vjera su vrata u budućnost
Ništa čovjek ne čini bez vjere. On, naime živi od budućnosti, od onoga što mu dolazi ususret. Tome on može vjerovati ili u to sumnjati. Čovjek stoji pred budućnošću koja još ne postoji. Ukoliko joj vjeruje, on će se toj budućnosti posve otvoriti, ukoliko u nju sumnja, neće joj se moći otvoriti, jer će ga strah vezati. Drugim riječima, čovjek koji ne vjeruje dobru, nema budućnosti.
Obraćenje
Sveti Augustin govori o izvanjskom i nutarnjem učitelju naše duše. Izvanjski je, kaže on, Isus Krist, a nutarnji Duh Sveti. Da bi neko vjersko znanje postalo vjerniku korisno, ono mora postati njegova životna mudrost. Znanje ostaje na razini razuma, ne silazi u srce i u duh, ako Duh Sveti toga čovjeka ne prosvijetli i to mu znanje ne učini prijemljivim. Duha Svetoga se dobiva molitvom. „On po molitvi ulazi u duše vjernika“, kaže papa Ivan Pavao II. No, molitva kao molitva neće puno pomoći, ako uz nju ne bude još jedan korak, koji je bitan za Evanđelje, a to je obraćenje. Obraćenje je uvjet korisnosti molitve. Molitva može nekoga dovesti do obraćenja, ali obraćenje čini molitvu uspješnom. Isusova riječ traži obraćenje, a Duh Sveti traži od nas molitvu. Samo Isus Krist i Duh Sveti zajedno mou spasiti čovjeka. Samo tako može župa postati nova, svjedočka i obilovati radosnim slavljem liturgije.
Praktičan vjernik
Smatramo da je praktičan vjernik onaj koji ide na nedjeljnu misu. To, međutim samo znači on prakticira crkvena slavlja, a ne i crkveni život. Život Crkve je novo stvorenje, sloboda za koju nas je oslobodio Krist. Nedjeljna misa ne djeluje automatski, kao što bolesnik ne ozdravlja samim time što je u bolnici. Od euharistije oživi onaj tko se u nju uključio, tko se pokajao za grijehe, odlučio drugačije živjeti, poslušao Božju riječ i odlučio je učiniti sredstvom svog života, progovorio Bogu i s njim se sprijateljio, preobrazio se primanjem pričesti i u miru otišao živjeti novinu koju je dohvatio u crkvi. I u bolnici ozdravi samo onaj koji se podvrgne pretragama, koji primi tablete, injekcije i druge terapije, a ne onaj koji samo leži u bolnici. Praktičan vjernik nije onaj koji samo prakticira obrede Crkve, nego onaj koji kroz njih prakticira život koji mu oni nude.
Crkvo, budi Crkva!
Nema sumnje da je duhovna obnova naroda prvenstveni zadatak Crkve. Duhovna obnova treba nas osloboditi od nehumanosti, kriminala, nerada, međusobnog nepovjerenja, sebičnosti, robovanja novcu i vlastitoj slavi te bešćutnosti prema čovjeku pokraj sebe. Samo nov čovjek može stvoriti novu domovinu. Samo oslobođen čovjek može biti slobodan. A sloboda je nutarnja kvaliteta. To je najprije nečija navezanost na sve što je pošteno, oslobođenost od ovisnosti, od zla, bolesti duha i zastranjenja osobnosti.
Samo Bog može obnoviti čovjekov duh. Protiv duhovnog zla sam čovjek je nemoćan. Isus Krist je došao da uništi đavolska djela. On nas je poučio da ima zlih duhovnih sila, od kojih nas može osloboditi samo post i molitva.
T.I.