Duhovna skrb žumberačkog vikara za žensko redovništvo u Križevačkoj eparhiji
U današnjem vremenu sve je manje brige za razvoj ženskog redovništva. No kako je to nekada bilo u Žumberačkom vikarijatu? Ponekad nam slike govore više od riječi. Lijep primjer brige za napredak ženskog redovništva daje nam nekadašnji žumberački biskupski vikar Ivica Pavković. Njegova prisutnost u hrvatskoj viceprovinciji sestara Bazilijanki bila je veoma značajna. Vikar je kao moralni i duhovni autoritet među Žumberčana imao veliki utjecaj, primarno među vjernicima a zatim i među samim redovnicama. Rado su ga slušale u svojim samostanima i usvajale njegove prijedloge. Uostalom i same slike iz tog vremena nam svjedoče o tome. Znamo iz povijesti da se među Žumberčanima sluša i uvažava samo one koji su moralni uzori, a vikar Pavković to je svakako bio. Temelj uspjeha i zajedništva kojeg je ostvarivao u svom djelovanju počiva u osobnosti vikara koji je u iskrenosti i ljubavi gradio međuljudske odnose. Od takve osobe zaista treba učiti. Skrb vikara za žensko redovništvo na području Žumberačkog vikarijata tijekom prošlosti bila je dakle velika. Lijepo je vidjeti kada u samostanima zajednica živi svoje poslanje, kada se u punini riječi ostvaruje ona prvotna kršćanska ljubav među ljudima koji zajedno žive. Nad time treba bdjeti i svaki žumberački vikar i dalje to poticati. Treba se radovati vjernim redovnicama koje u svojim samostanima brinu za starice i napuštenu djecu, koje skrbe za crkvu ili katedralu. Možda im zaista i u ime našeg Žumberačkog vikarijata ponekad treba reći samo ono ljudsko – hvala.