Tijekom ove godine obilježiti će se u Pakracu 315. godina od osnutka grkokatoličke Slavonske eparhije (1699. 2014.). Ova drevna hrvatska biskupija više od tri stoljeća bila je zaogrnuta velom tajnosti. Povijesnim pitanjem grkokatoličke Slavonske eparhije koja je imala sjedište u Pakracu bavio se ponajviše ugledni povjesničar dr. Janko Šimrak. On je u svojim radovima javnosti približio najznačajnije povijesne činjenice o biskupiji. Iz njegovih se radova saznaje da je biskupija osnovana 26. svibnja 1699., da je imala svoje sjedište u Pakracu, daje obuhvaćala područje Slavonije i Srijema, da je imala svog zakonitog biskupa Petronija Ljubibratića, valdičanski dvor i katedralu koja je bila posvećena sv. Trifunu. Dr. Šimrak opisao je u svojim radovima i kratkotrajni vijek i konačno sam kraj biskupije 1704. godine. Od tridesetih godina 20. stoljeća kada su nastali Šimrakovi radovi, tek su se rijetki bavili ovim pitanjem. Ipak u posljednjih nekoliko godina javila se u hrvatskoj historiografiji inicijativa da povjesničari ozbiljnije prionu istraživanju ove teme. Zbog utvrđivanja povijesnih činjenica treba sa znanstvene strane definirati da li je Pakrac autentično katoličko biskupijsko središte od 1699. godine. U novijim radovima hrvatskih povjesničara koji su se bavili crkvenim unijama u Hrvatskoj nailazimo na fragmentalno obrađeno pitanje grkokatoličke Slavonske eparhije. Ugledni crkveni povjesničar i profesor na zagrebačkom KBF-u dr. Juraj Kolarić u svom obimnom djelu „Ekumenska trilogija“ Zagreb, 2005., u cjelini „ Crkvena unija u Hravtskoj“ (str. 394. – 407) piše o sklapanju crkvene unije u Slavoniji i Srijemu. Dr. Kolarić piše o srijemskom grkokatoličkom biskupu Longinu Rajiću (1688.) navodeći kako su nakon njegove smrti njegovi nasljednici- vladike morali „ bježati iz manastira Hopovo u Srijemu u Pakrac“. Opisujući prilike na širem slavonskom području dr. Kolarić proširuje temu na opće crkvene prilike te dalje ne razrađuje meritum stvari. Prava je šteta što u svom djelu koje je svakako vrijedan izvor nije donio barem osnovne podatke o grkokatoličkoj biskupiji u Pakracu. Puno više od Kolarića pitanjem grkokatoličke Slavonske eparhije bavio se dr. Zlatko Kudelić. On je u svojoj knjizi „Marčanska biskupija“ Zagreb, 2007., na devet stranica ( 401 – 410) opisao prilike grkokatolika u Slavoniji i Srijemu krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Autor je ispravno naveo i ime prve Ljubibratićeve biskupije koja se u službenim ispravama nazivala „ Vlaška ili Srijemska“ i imala je sjedište u manastiru Hopovu u Vojvodini. Međutim Kudelić je krivo naveo (str. 403.) da se Ljubibratić prvi put žalio caru na patrijarha Arsenija Crnojevića 1699., jer se Ljubibratić prema Šimrakovim izvorima žalio caru prvi put četiri godine ranije još 1695., dakle prije dolaska u Pakrac. Kudelić je nadalje u svom opisu stanja u Pakracu i kontroverznom pitanju tzv. pomirenja Ljubibratića i Crnojevića te o poznatom „pismu“ marčanskog biskupa Turčinovića zaključio slijedeće:„ Turčinovićeva teza o Ljubibratićevom prihvaćanju pravoslavlja na samrti i pomirenja s patrijarhom Crnojevićem nije održiva jer Arsenije III. Crnojević u vrijeme Ljubibratićeve smrti nije bio u Pakracu, nego u Beču i Budimu, a jedini razlog zbog kojeg je Turčinović uputio ono pismo Koloniću vjerojatno je bila Turčinovićeva nada da će sumnjičenjem braće Ljubibratić za povratak pravoslavlju obraniti prava Marčanske biskupije na pakračko područje“(str 408). Uz gore spomenutog Šimraka dr. Zlatko Kudelić za sada je jedini relevantni povjesničar koji se u svojim radovima značajnije bavio pitanjem grkokatoličke biskupije u Slavoniji.
Dr. Juraj Kolarić i dr. Zlatko Kudelić o grkokatoličkoj Slavonskoj eparhiji
