Dostojanstvo ljudske osobe valja staviti u središte svih vidika i djelovanja

Dostojanstvo ljudske osobe valja staviti u središte svih vidika i djelovanja

Pastoralni pohod Campobassu

Papa Franjo: Dostojanstvo ljudske osobe valja staviti u središte svih vidika i djelovanja

A Mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje (Mudr. 10,9) – svetopisamski je redak kojega je Sveti Otac uzeo za motiv propovijedi na euharistijskom slavlju u subotu 5. srpnja 2014., na nogometnom igralištu, u Campobassu, na kojemu je sudjelovalo oko 80.000 vjernika.

Papa je rekao da Božanska mudrost oslobađa zla i potlačenosti, one koji se stave u službu Gospodinu, te da Gospodin nije neutralan, nego staje na stranu slabih, diskriminiranih i potlačenih osoba, koje mu se utječu s pouzdanjem. Također je istaknuo dva osnovna vidika života Crkve: Narod koji služi Bogu i Narod koji živi u slobodi koju mu je Bog darovao.

Služenje se Bogu ostvaruje na različite načine, a posebno molitvom, klanjanjem, naviještanjem Evanđelja i svjedočenjem ljubavi. Slika Crkve je uvijek Djevica Marija – Službenica Gospodnja (Lk 1,38; cfr. 1,48), koja je netom što je primila Anđelov navještaj i začela Isusa, pohitala pomoći staroj rođakinji Elizabeti, čime pokazuje povlašteni put služenja Bogu i bližnjemu.

U školi Majke Marije, Crkva uči svakodnevno postajati Službenicom Gospodnjom, spremnom za pokret i susret, te žurnom u pomaganju malenima i isključenima. Ali na službu smo ljubavi pozvani svi; u svakodnevnoj zbilji naše obitelji, župe, na poslu i s bližnjima – kazao je Papa. Svjedočenje ljubavi je učiteljski put evangelizacije. U tomu je Crkva uvijek prednjačila; u majčinskoj i bratskoj prisutnosti kao i u sudjelovanju u teškoćama i u krhkosti ljudi.To je ono što i vi, draga braćo i sestre, velikodušno činite. Papa je zatim potaknuo svećenike, posvećene osobe i vjernike laike, da se drže toga puta, služeći Bogu služenjem bližnjemu, te da posvuda sade kulturu solidarnosti jer u ovoj situaciji duhovne i materijalne nestabilnosti, tolika je potreba za takvim nastojanjem, a naročito po pitanju nezaposlenosti, koja je rana koja traži zauzimanje sviju.

Potrebno je dostojanstvo ljudske osobe staviti u središte svih vidika i djelovanja. Ostali interesi, pa i ako su zakoniti, od drugotne su važnosti – pojasnio je Sveti Otac te upitao – A zašto je dostojanstvo ljudske osobe u središtu? – Zbog toga jer je ljudska osoba Božja slika. Svi smo mi slika Božja – kazao je Papa.

Crkva, kao Narod koji služi Bogu, stječe iskustvo oslobođenja i u toj – od Boga darovanoj slobodi – živi. U prvom redu to je sloboda od grijeha i egoizma u svim njegovim oblicima: sloboda radosnoga sebedarja, poput Djevice iz Nazareta, koja slobodna od sebe, misli na onoga koji u tom času ima veću potrebu. Slobodna je u Božjoj slobodi, koja se ostvaruje u ljubavi – kazao je Papa. To je sloboda koju, milošću Božjom, možemo iskusiti u kršćanskoj zajednici, nakon što smo se jedni drugima stavili u službu. Bez ljubomore, strančarenja i ogovaranja. To je sloboda koju nam daruje Gospodin i ne smijemo je izgubiti: sloboda poklonstva Bogu; sloboda služenja Njemu i braći – kazao je Papa. Tada nas Gospodin oslobađa ambicija i rivalstva, koje prijete jedinstvu i zajedništvu. Oslobađa nas nepovjerljivosti, tuge – i to one opasne, koja nas vuče nadolje – kao i od straha i nutarnje praznine; od izoliranosti, žaljenja i žalopojki. Isus nas oslobađa tog egzistencijalnog sivila – kazao je papa Franjo – Zbog toga su učenici Gospodinovi iako slabi i grješni, pozvani svoju vjeru živjeti radosno i hrabro, u zajedništvu s Bogom i s braćom, u klanjanju, te u borbi s teškoćama i kušnjama života. Papa je poželio da Gospa svima isprosi radost služenja Gospodinu i slobodu koju nam Gospodin daruje. Bila Ona uvijek uz vas, vaše bolesnike, stare i mlade. Neka za cijeli vaš narod bude znak utjehe i sigurne nade – kazao je na koncu Sveti Otac.

Nakon mise papa je Franjo pošao u katedralu u Campobassu gdje se, nakon klanjanja pred Presvetim, susreo s nekolicinom bolesnika i invalida, među kojima je bio i jedan autistični mladić. Posebno je dirljiv bio susret s jednom učiteljicom koja boluje od raka. Željela je darovati Svetomu Ocu raspelo napravljeno od željeza, tipično za moliške rukotvorine, ali Papa joj je rekao: „Blagoslivljam raspelo i vraćam ti ga, a ti mi obećaj da ćeš nad tim križem moliti za mene. To je naš dogovor.“

Papa je potom otišao u „Dom anđelâ“, novi biskupijski karitativni centar, organiziran u nekadašnjoj školi. Tu je objedovao sa siromasima, štićenicima Caritasa, te time i otvorio taj novi centar.

RV