Crnogorski manastir Morača čuva tajnu jedinstva Pravoslavne i Katoličke crkve
Posljednjih mjeseci u crnogorskoj javnosti intenzivno se govori o mogućem izmještanju manastira Morača pokraj kojeg bi se na istoimenoj rijeci trebala graditi brana za hidroelektranu. Energetskom lobiju koji pokušava izmjestiti stari manastir usprotivili su se predstavnici Pravoslavne crkve u Crnoj Gori kao i mnogobrojni kulturni djelatnici. No kakve veze ima crnogorski manastir Morača kod Kolašina i Katolička crkva, i kakve veze taj manastir ima sa grkokatolicima? Ima itekakve veze. Ako u Crnoj Gori postoji ijedan manastir koji ima poseban značaj za katolike onda je to upravo onaj u Morači. Naime, u ovom je manastiru 1648. godine održan sabor na kojemu su episkopi Pećke patrijaršije (kasnije SPC) prihvatili crkveno jedinstvo sa Katoličkom crkvom. Pravoslavni povjesničari sabor u Morači nazivaju “unionistički”. Nema u povijesti crkvenih unija na ovdašnjim prostorima važnijeg crkvenosjediniteljskog događaja od sabora u Morači. Pogledajmo što nam povijesni izvori govore o tom saboru. Do sklapanja jedinstva između Pravoslavne crkve (Pećke patrijaršije) i Katoličke crkve godine 1648. nije došlo brzo i bez dugotrajne višegodišnje priprave. Na temelju povijesnih izvora može se zaključiti da je proces koji je vodio crkvenom jedinstvu započeo u vrijeme pećkog patrijarha Pajsija (1612.-1648.). Patrijarh Pajsije zvani Janjevac bio je vrlo sklon crkvenosjediniteljskoj ideji i tijekom cijelog života održavao je bliske veze sa Rimom o čemu svjedoče pisma sačuvana u Vatikanskom arhivu. Glavna osoba za vezu između patrijarha Pajsija i Rimske kurije bio je misionar Francesco de Leonardis koji je dugo djelovao na području današnje Crne Gore i Kosova, a imao je veliki utjecaj na samog patrijarha. Po svemu sudeći upravo je Leonardis imao najvažniju ulogu u pripremi sabora u Morači. Međutim sam Leonardis i njegov prijatelj patrijarh Pajsije nisu dočekali održavanje sabora u Morači, preminuli su ranije. Sabor je 1. veljače 1648. sazvao novi pećki patrijarh Gavrilo. Na saboru su episkopi prihvatili jedinstvo sa Katoličkom crkvom, zadržavajući pritom sve obredne posebnosti. Nakon što su okupljeni episkopi prihvatili Uniju ovjerena pisama u ime patrijarha nosio je u Rim osobno crnogorski mitropolit Pajsije. No saznavši da su pravoslavni prihvatili jedinstvo sa Katoličkom crkvom, mitropolita Pajsija uhvatili su na putu Turci. Povijesni izvori bilježe strašnu smrt crnogorskog mitropolita Pajsija koji je životom platio crkveno jedinstvo. Turci su tom prilikom oduzeli i pisma te su nakon ovog događaja zabranili biranje novih crnogorskih episkopa. Ujedno su Turci zabranili daljnja putovanja episkopa i monaha prema Rimu. Od 1648. godine pećki patrijarsi primorani su prekinuti suradnju sa Svetom Stolicom i jedino im je preostalo okrenuti se od Rima prema sjeveru tj. Rusima. Manastir Morača stoljetni je čuvar tajne jedinstva Pravoslavne i Katoličke crkve koje je tu sklopljeno davne 1648. godine. I za pravoslavne i za katolike on ima iznimnu povijesnu važnost.