Prošlo je više od stotinu godina od kada su Žumberčani uputili Hrvatskom saboru predstavku u kojoj traže uređenje ceste prema Grabru, a do današnjeg dana ova cesta od iznimne važnosti za razvoj istočnog Žumberka ostala je nedovršena. Davne 1906. godine područje Grabra nalazilo se u sastavu žumberačke općine Kalje gdje je bilo i administrativno središte za područje cijelog istočnog Žumberka. Na sastanku održanom u Kalju 15. prosinca 1906. tadašnji načelnik općine, svećenici i seoske starješine uputili su Predstavku Hrvatskom saboru u Zagrebu u kojoj zahtijevaju „ izvođenje cestovne linije Sveta Jana – Grabar – Kalje“. Predstavku su potpisali: Mihajlo Sergej Trbojević (župnik grabarski), Petar Stanić (župnik mrzlopoljski), Vilko Vuković ( župnik kaljski), Pavao Kekić (načelnik), Marko Stanić, Jovan Višošević, Mato Martić, Nikola Kekić, Ilija Šimrak, Vaso Bratelj, Ivan Šintić, Miloš Heraković, Ilija Rušnov, Tomo Severović, Dane Kekić, Janko pl. Delivuk, Janko Vuković, Janko Morduš, Janko Draganić, Tomo Grubač, Tomo Vidović, Ivan Grdošić i Janko Bratelj – seoski starješine. Iako je od Predstavke prošlo cijelo stoljeće ova molba starih Žumberčana nikada nije dokraja ostvarena, tek je zalaganjem dr. Janka Šimraka i bana Ružića prije II. Svjetskog rata ova dionica ceste donekle osposobljena za promet. Na žalost ukidanjem općine Kalje (1945.) u Istočnom Žumberku više ne postoji lokalna općina koja bi se zauzimala za uređenje prometnica na grabarskom području već je sva inicijativa prepuštena pojedincima koji uz sav trud i napor ipak nisu uspjeli postići željeno. U tom smislu 1969. godine na dionici ceste od Gabrovice do Jelenića vršeni su radovi proširenja ponajviše zaslugom tadašnjeg načelnika Općine Samobor gospodina Petra Keserića kojeg na žalost nisu slijedili njegovi nasljednici u samoborskoj općini. Od vremena načelnika Keserića do naših dana ništa se značajnijeg nije događalo. Dolaskom demokracije 1990. godine Žumberčani su konačno dočekali svoju vlastitu Hrvatsku državu te su opet oživjela nadanja da će se potpuno revitalizirati istočni dio Žumberačke gore koji prirodno gravitira većim urbanim mjestima Samoboru i Jastrebarskom. U cilju izgradnje cestovne infrastrukture održan je u 1990. godine u Samoboru sastanak vijećnika kojeg su inicirali tadašnji predstavnici Mjesnih zajednica Budinjak i Stojdraga. Na tom sastanku detaljno je od strane Žumberčana predstavljen program u kojem je taksativno navedeno kako Općina Samobor treba pristupiti uređenju prometnica. Ali unatoč načelnom prihvaćanju prijedloga predstavnika žumberačkih Mjesnih odbora o potrebi asfaltiranja ceste do Grabra i tamošnjih zaselaka i ovaj put izostali su konkretni rezultati od strane odgovornih. Vlada Republike Hrvatske donijela je dne 21. siječnja 1999. Zaključak o infrastrukturi na području Žumberka, odnosno pogranične zone prema Republici Sloveniji. Zaključak je objavljen u četiri točke, a potpisao ga je predsjednik Vlade RH Zlatko Mateša . U točki 1. Vlada RH: „ prihvaća gospodarski razvitak pogranične zone…, potrebno je razraditi program izgradnje i poboljšanja cesta.“ U točki 2. konkretno se zadužuje Hrvatska uprava za ceste da „u predviđenom razdoblju od 1999. do 2000. godine razradi godišnje planove“. Na žalost nitko nije obaviješten pa ni žumberački mediji da li je Hrvatska uprava za ceste uvrstila bilo koju dionicu s područja Istočnog Žumberka u svoje godišnje planove. Od posebnog je značaja 4. točka Vladinog zaključka u kojoj se zadužuje Ministarstvo Gospodarstva za praćenje ovog zaključaka Vlade. Unatoč dobroj volji od Vladinog zaključka na žalost nikakve koristi nije bilo, jer je zakazala provedba na nižoj razini tj. u ministarstvu. U posljednjih dvadeset godina umjesto napretka što je objektivno bilo za očekivati, infrastruktura u ovom dijelu Žumberka nazaduje. Uvidjevši svu problematiku oko neizgrađenih cesta u ime Žumberačkog vikarijata svećenik Milan Vranešić uputio je 16. siječnja 2006. dopis Ministarstvu prometa i razvitka RH u kojem su izričito navedene dionice cesta u Žumberku koje treba asfaltirati. Unatoč dopisu ministru Božidaru Kalmeti s popratnim opširnim obrazloženjem niti jedna cesta na području Istočnog Žumberka nije asfaltirana. Mora se istaknuti kako zaista nije primjereno da svećenici iz Žumberka zajedno s narodom još od 1906. godine ponavljaju državnim vlastima kako im je dužnost primarno asfaltirati ceste na ovom području. Iz dobrog poznavanja problematike sada se lako može zaključiti kako sva krivica za teško stanje žumberačkih prometnica ipak nije samo na gradovima Samoboru i Jastrebarskom jer iz njihovih proračuna, bez izravne podrške Vlade odnosno ministarstava, ne može se realizirati projekt uređenja žumberačkih cesta. Konačno, kada se sve objektivno sagleda, bez zajedničkog zalaganja gradova Samobora i Jastrebarskog te Zagrebačke županije i nadležnih ministarstava ništa se bitnog na tom planu neće dogoditi. Žumberački vikarijat stoga smatra da je prvi korak ka rješenju ovog životnog pitanja za stanovnike istočnog Žumberka početak suradnje među svim tijelima lokalne i državne vlasti. To je pitanje svih pitanja za Žumberak: kakva je suradnja na projektima između gradova, županije i ministarstava odnosno poduzeća koja su pod kontrolom ministarstava? Teško se može ikoga uvjeriti kako se ne može asfaltirati dvadesetak kilometara obične ceste u Žumberku zbog nedostatka sredstava, kada je poznato da se samo vrijednost drvne mase koja se godišnje izveze iz Žumberka mjeri u desecima miliona kuna, a da se uopće ni ne spominje eksploatacija pijeska. Sva ta sredstva od prodaje drva i pijeska slijevaju se u državno poduzeće Hrvatske šume. A koliko Hrvatske šume sudjeluju u izgradnji cesta u Istočnom Žumberku pitanje je na koje tek treba dati odgovor. Ovdje treba pogledati istini u oči i reći kako nije problem u novcu, već u međusobnoj nesuradnji političkih struktura koje na žalost ne surađuju niti na projektima koji su od šireg društvenog značaja kao što su ceste. Zbog nefunkcioniranja sustava pati mali čovjek u Žumberku koji postaje žrtva političkih nesuglasica među strankama. Pa tako jedna stranka osporava projekte druge bez ikakvog smisla i cilja, a sve na štetu građana. Crkvu u Žumberku kao i lokalno stanovništvo zaista ne zanimaju političke podjele među strankama, niti besmislene dnevnopolitičke teme kojima se političari bespotrebno iscrpljuju, nas sve zanima samo jedno: kada ćemo do Grabra i iz Grabra konačno po asfaltu?
Crkva u Žumberku želi vidjeti konkretne rezultate državnih i lokalnih vlasti
