Ćirilica je uz glagoljicu i latinicu treće hrvatsko pismo
U mjesecu Hrvatsog jezika koji se obilježava od 21. veljače do 17. ožujka, sve je više govora o trećem hrvatskom pismu – ćirilici. Uz glagoljicu i latinicu sve više i ćirilica dobiva mjesto koje joj opravdano i pripada. U povodu obilježavanja Mjeseca hrvatskog jezika dr. Željko Jozić ravnatelj Instituta za hrvatski jezik progovorio je o važnosti ćirilice za hrvatski identitet. On navodi sljedeće:” Ćirilica je istočnokršćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Premda u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je vrlo rano prihvatio i hrvatski katolički narod koji je stoljećima bio u aktivnom doticaju s bizantskom kulturom i tradicijom”. Ne ćudi stoga što se ćirilica ponegdje u Dalmaciji nazivala i “arvackim pismom”, jer ona zaista jest dio hrvatskog identiteta. Kako navodi dr. Jozić ćirilica je među Hrvate dospjela iz područja Makedonije negdje u 11. stoljeću. S vremenom su se razvila tri tipa hrvatske ćirilice i to: poljički, dubrovački i bosanski. Najstariji sačuvani spomenik hrvatske ćirilice naziva se Povaljski prag, a uklesan je u kamenu iznad portala benediktinske opatije u Povljima na otoku Braču. Potječe iz 1184. godine, dakle iz 12. stoljeća. Osim u Dalmaciji i na području Žumberka u mnogobrojnim crkvama sačuvano je ćirilićno pismo, a u naselju Grabar (Ćeići) nalazi se jedinstvena Bogorodičina spilja koju krasi natpis na ćirlici: Presvjataja Bogorodice spasi nas.
Ćirilica je uz glagoljicu i latinicu treće hrvatsko pismo
