Blagoslov vode na Bogojavljenje
Blagoslovljena voda upotrebljava se pri mnogim blagoslovima. Uz blagoslovnu molitvu, koja iskazuje slavu Bogu i molbu za njegovu milost, voda je blagoslovni znak i njome se obično škropi osoba ili predmet koji se blagoslivlje. Da bi voda služila za posvetu onih koji se njome služe, Crkva na nju priziva Božji blagoslov i po toj molitvi ona dobiva silu da služi za izlječenje duše i tijela, za odbijanje vidljivih i nevidljivih neprijatelja, za posvetu hramova, zgrada i predmeta. Stoga se blagoslovljena voda u narodu naziva i ‘sveta voda’ ili ‘hagiazma’. Posveta vode vuče svoje porijeklo od prvih vremena Crkve. Molitvu posvete vode nalazimo u euhologiju Separiona Tmuirskog (362.) i u Apostolskim konstitucijama. O posveti vode govore Toedorit , sv. Jeronim i Epifanije. Prema Apostolskim konstitucijama učinci blagoslova vode jesu: iscjeljenje bolesti, okrepa zdravlja, odbijanje zlih duhova. Kao što je iz korijena Drveta života posred zemaljskog raja isticao izvor, koji se dijelio u četiri rijeke da natapa zemlju, isto tako iz Križa ističe najdublji izvor čija voda teče kroz stvorenja u raznim rijekama, donoseći im život i plodove. Ova simbolika posvećene vode razlog je zašto se posvećena voda upotrebljava kod mnogih blagoslovina.
Crkva bizantskog obreda pozna dva blagoslova ili posvete vode: veliki, svečani blagoslov vode – jordanski, i mali blagoslov vode.
Velika posveta vode, koja se u narodu još zove vodokršće, vrši se u navečerje Bogojavljenja ili na sam blagdan Bogojavljenja. Zove se velika zbog svečanosti obreda u kojem se sjećamo krštenja Gospodnjega, u kome Crkva ne vidi samo prototip čišćenja grijeha, nego i stvarnu posvetu prirode dolaskom Boga u tijelu u vodu.
U navečerje Bogojavljenja velika posveta vode obavlja se u krstionici u predvorju, a na sam dan Bogojavljenja ona se vrši izvan hrama na rijekama i izvorima. Taj put od hrama do vode zove se ‘hod na Jordan’. Svećenici izlaze kroz carska vrata, biskup ili svećenik na glavi nosi križ, a ispred njega idu svijećonošci, đakon nosi kadionicu, a jedan od svećenika knjigu Evanđelja, i dolaze do mjesta posvete vode. Tu je već pripravljen stol s vodom na koji se polaže križ i Evanđelje. Služitelj kadi stol, ikonu, svećenike i narod.
U toku velike posvete vode, dok se polazi u predvorje ili na rijeku, pjevaju se tropari Glas Gospodnji nad vodama odzvanja, pozivajući: dođite i primite duha mudrosti, duha znanja, duha straha Božjega, Krista koji se objavio. Danas se posvećuje narav vode. Jordan rijeka se dijeli i vraća tok svojih voda, gledajući Gospodara koji se krsti. Kriste Car , došao si poput čovjeka na rijeku žureći se, o Dobri, da primiš krštenje poput sluge iz ruku Preteče, a radi naših grijeha, Čovjekoljupče. Na glas onoga što viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, došao si, uzevši lik sluge koji moli krštenje ne poznavajući grijeha. Vode ugledaše Tebe i preplaše se. Prestrašio se i Preteča i povika govoreći: Kako da se obasja Svjetlo svijeta, kako da sluga položi ruku na Gospodara? Posveti, Spasitelju, mene i vode uzimajući grijehe svijeta. Zatim slijede čitanja iz knjige proroka Izaije.
U poslanici se spominju stvari, lica i događaji za vrijeme putovanja Izraelaca kroz pustinju, koji su bili prototip Isusa Krista, jer su pili iz duhovnog kamena, a kamen bijaše Isus Krist. U evanđelju se govori o događaju krštenja Isusa na Jordanu. U Velikoj ekteniji moli se da se voda posveti silom i djelovanjem i silaskom Duha Svetoga, da Gospod podari vodi milost oslobađanja i jordanski blagoslov, da voda postanen darom posvećenja, oproštenjem grijeha, ozdravljenjem duše i tijela i prikladnom za svaku korist, da voda postane vodom koja u život vječni… Služitelj zatim moli molitvu sv. Sofronija koja završava riječima: Velik si, Gospode, i divna su djela Tvoja i nema dovoljno riječi da se opjevaju čudesa Tvoja. Za to vrijeme svećenik uranja u vodu trikirion. Nakon toga slijedi druga molitva koja završava riječima: I danas, čovjekoljubivi Care, dođi silaskom Tvoga Svetoga Duha i posveti ovu vodu. Pritom svećenik dahne u obliku križa po vodi. Slijedi još jedna molitva i blagoslov vode svećenikovom rukom uz riječi: I danas, jedini Vladaru, Ti sam posveti ovu vodu svojim Svetim Duhom. Završni dio ove velike posvete jest uranjanje naprestolnoga križa u vodu uz pjevanja tropara Vo Jordanje kreščajuščusja tebje, Gospodi… i blagoslov posvećenom vodom.
Osim ove velike posvete postoji i mala posveta vode koja se može obavljati u crkvi, u kući, na polju i na svakom drugom mjestu. Nakon određenih posvetnih molitava svećenik kao i kod velike posvete uranja naprestolni križ u vodu uz pjevanje tropara Spasi, Gospode, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju! Podaj Crkvi svojoj pobjedu nad neprijateljima i zaštiti križem svojim narod svoj.