U povodu nadolazećeg blagdana sv. Aranđela Mihaela koji se obilježava u petak 8. XI. 2013., a na završetku Godine vjere, produbimo vlastitu vjeru i upoznajmo mjesto gdje se biskupima ukazao Nebeski vojskovođa.
Svetište Monte Gargano nalazi se u Italiji, smješteno na istočnoj obali Apeninskog poluotoka, dakle na Jadranskom moru, otprilike nasuprot našeg otoka Mljeta najstarije je svetište nekog anđela u Europi. Aranđelu Mihaelu Bog je za zadaću dao da strovali Sotonu i sruši njegovo kraljevstvo. Posebnost ovog svetišta je što se, s crkvenim dopuštenjem, u glavnom dijelu svetišta može dobiti potpuni oprost uz potrebne uvjete.
Prvo ukazanje (8. svibnja 490.g.)
Godine 490. poslije Krista Gargano je bio surov i divlji kraj, a ljudi su još uvijek bili duboko uronjeni u poganstvo. U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju. Veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio se, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca. Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Aranđela: “ Ja sam u prisutnosti Božjoj. Ja sam odabrao pećinu i ona mi je sveta. U njoj će se otpuštati grijesi i zadobivati sve što se molitvom bude tražilo“. Tako je nastalo prvo anđeosko svetište kršćanskog svijeta. Poslije tog događaja zbili su se i drugi ne manje važni čudesni događaji, te je svijetlo svetog Aranđela Mihaela zasjalo i na drugim mjestima kao što su Val di Susa i na poluotoku Mont Saint Michel u Normandiji.
Drugo ukazanje (12. rujna 492.g.)
Nakon dvije godine od prvog ukazanja Aranđel je pokazao svoju moć. Budući da je područje regije Siponta bilo opsjedano od Odoakrovih barbara, biskup Lorenzo ponovno se obratio nebeskom Vojskovođi koji mu je u drugom ukazanju obećao zaštitu i pobjedu. A bilo je to ovako: potpomognuta potresima i munjama što se sručiše na opsadnike vojska Siponta natjerala je barbare u bijeg. Stanovnici Siponta su u znak zahvalnosti sv. Mihaelu otišli do Gargana, ali se zbog straha nisu usudili kročiti u pećinu, nego se zaustaviše na ulazu Svetog mjesta.
Treće ukazanje (29. rujna 493.g.)
Prošla je još jedna godina, a biskup se još nije odlučio konačno prijeći prag čudesne pećine i posveti je, kako mu je bilo naloženo pri njegovom prvom razgovoru s nebeskim Vojskovođom. Aranđel mu se ponovno ukazao pozvavši ga da uđe unutra zajedno sa svim puljiškim biskupima gdje će slaviti svetu Liturgiju, ali bez posvećivanja mjesta jer ga je sam Aranđel već bio posveti svojom rukom. Taj put biskup Lorenzo je napokon poslušao Aranđela i kada je sa strahopoštovanjem ušao u pećinu, našao je već pripravljen oltar prekriven crvenim platnom sa kristalnim križem, kako mu je sv. Mihael i rekao. Otisak dječjeg stopala utisnut na kamenoj stijeni svima je dao opipljiv dokaz Aranđelove prisutnosti. Biskup Lorenzo dao je sagraditi crkvu na ulazu u pećinu i posvetio je. Tako je nastalo jedinstveno svetište, u kojemu oltar nikada nije imao posvećeni kamen jer je svaki kamen na tom mjestu svet.
Četvrto ukazanje ( 22. rujna 1656.g.)
Četvrto ukazanje dogodilo se u vrijeme kada je kuga kosila žrtve po cijeloj Italiji. U tim teškim trenucima Sipontinski nadbiskup Alfonzo Puccinelli zazvao je pomoć sv. Mihaela. Aranđel se ukazao biskupu u zoru 22. rujna 1656.g. upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant Angelo rekavši: „ Ja sam Aranđel Mihael… tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i sa urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge“. Tako je i bilo. Još i danas se ti kamenčići koje hodočasnici traže s vjerom i odanošću, nose u procesiji i posiplju na četiri glavne postaje kako bi dali plodnost poljima i sačuvali grad od svakojakih nepogoda.
MIHAEL (na hebrejskom znači: TKO JE KAO BOG)
Sveti Aranđel Mihael je „vojskovođa nebeske vojske“, pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela. Branitelj je apokaliptične Žene i pobjednik sedmoglavog apokaliptičnog Zmaja (Otk. 12, 1-9). Prema liturgijskim tekstovima voditelj je blaženih duša u raj, po starim ikonografskim prikazima vagatelj je duša na Posljednjem sudu. U Svetom pismu nalazimo tekst o sv. Mihaelu: “ Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilu u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao-sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli“ (Dn. 12, 7-9). U poslanici sv. Jude Tadeja također čitamo o nebeskom Vojskovođi: „ Naprotiv, Mihael aranđel, kada se u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s đavlom, nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je rekao: ꞌ Neka bi ti Gospodin zapovjedio da ušutiš!ꞌ
