„Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imalo ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uzanj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.” Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.“ (Lk 9, 28-36)
Preobraženje Gospodnje je blagdan koji se na istoku slavi od VII stoljeća a u Zapadnoj Crkvi ustanovio ga je papa Kalist III. 1457. godine u znak trajne zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima koju je izvojevala kršćanska vojska kod Beograda pod vodstvom gubernatora Ugarske Ivana Hunjadija. U toj bitci koje se dogodila 22. srpnja 1457. sudjelovao je i franjevac sv. Ivan Kapistran. Spomen tog događaja nalazi se na Rafaelovoj slici Preobraženja koja se nalazi u bazilici sv. Petra a svećenik Ivan Kokot zapisao je da se na toj slici nalaze u likovima osobe iz tadašnje povjesti.1
Preobraženje Gospodnje dogodilo se na brdu Tabor gdje se Gospod naš Isus Krist pred apostolima Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio i pokazao dio svoga božansta a njemu uz bokove stajali su Mojsije i Ilija. Sva teologija tog čudesnog događaja prikazana je na ikoni Preobraženja Gospodnjeg te u njoj ima puno simbolike. Brdo Tabor gdje se Preobraženje dogodilo predstavlja naporan uspon koji je potrebno uložiti u svoj život da bi se moglo pristupiti pred lice Božje jer uspinjati se na brdo uvijek je veliki napor za bilo kojeg čovjeka. Na brdu Tabor pojavili su Mojsije i Ilija, kako većina crkvenih otaca smatra, oni su predstavnici ljudskoga roda, onih koji su živjeli i onih koji će tek živjeti jer bilo koji događaj iz Isusova života dogodio se za sve ljude, pa makar njih još i nije bilo jer Božji spasiteljski naum nije ograničen ljudskim kategorijama prostora i vremena. U učenicima Petru, Jakovu i Ivanu, crkveni oci prepoznaju tri sržne kreposti: vjeru, nadu i ljubav. Petar predstavlja goruću vjeru, Jakov nadu, a Ivan ljubljeni učenik primjer je goruće ljubavi za Krista.
Budući da smo razjasnili sadržaj ikone jasno nam je što je i glavni cilj Kristova preobraženja. Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, htio je svojim učenicima pokazati i dio svoga Božanstva i tako ih pripremiti za one nemile a opet za nas spasonosne događaje i utvrditi njihovu vjeru jer sve ono što se dogodilo, križ, grob i Uskrsnuće nije lako shvatiti i pohraniti u svoje srce bez Božje pomoći. Svaki put kada slavimo blagdan Preobraženja, prisjetimo se da nas sam Gospod priprema za naše spasenje a ono će se dogoditi onako kako nam to ikona Preobraženja i pokazuje. Naime, našim mukotrpnim (uspinjanjem) trudom u izgradnji nas kao djece Božje, kroz prakticiranje teologalnih kreposti vjere, nade i ljubavi, vidjet ćemo dio Kristova božanstva i tako se pridružiti svim onim ljudima i svecima koji su kršćanski životni boj dobro vojevali i našli se konačno u Carstvu nebeskom.
Prema tradiciji Istočnih crkavana na blagdan Preobraženja obavlja se blagoslov grožđa i voća. Kako se griješni čovjek uz milost Božju iz griješnoga preobličuje u svetog tako se i voće i grožđe uz sunce i vodu pretvara iz kiseloga u slatko i ustima zamanu okrepu.
„Preobrazio si se na gori Tabor, Kriste Bože, i pokazao si učenicima svojim slavu svoju, koliko im to bijaše moguće. Daj da i nama grešnicima, po Bogorodičinom zagovoru, zasja Tvoja vječna svjetlost! Svjetlodavče, slava tebi!“ (Tropar Preobraženja Gospodnjeg, glas 7.)
„Preobrazio si se na gori, Kriste Bože, i učenici Tvoji vidješe slavu tvoju, koliko im to bijaše moguće. Da znadu, kad Te budu gledali kako Te razapinju, da dragovoljno podnosiš muku, a svijetu propovjedaju, da si Ti doista Očev odsjev.“ Kondak Preobraženja Gospodnjeg, glas 7.)
