Biskup Ivan na proslavi Miholja u Žumberku
U nedjelju 4. listopada 2015. godine žumberačku župu sv. Arkanđela Mihaela u Kalju pohodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. U povodu župnog proštenja biskup Ivan predvodio je svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s mjesnim župnikom mons. Juricom Jerneićem i grkokatoličkim mrzlopoljskim župnikom o. Gorazdom Bastašićem. Biskup Šaško okupljenim vjernicima uputio je prigodnu propovijed koju donosimo u cijelosti.
I. Crkva pred nas stavlja predivna čitanja za ovo naše slavlje. Ako malo zastanemo i razmislimo, vidjet ćemo koliko je stvarnoga života u njima sadržano. Dok pred sobom imamo najmanje dijete i ovu djecu, Bog nam govori o tome da je on darivatelj života i da je Stvoritelj svega. Kada gledamo razna opterećenja života, Bog nam govori o onome što je radi nas pretrpio Isus. Dok su pred nama životi supružnika, ljudi u braku, on nam govori o ljubavi, o trajnoj povezanosti koja dolazi od Boga. Dok smo u svojim mislima, poteškoćama kako se postaviti prema poteškoćama, Bog nam govori da njegovo kraljevstvo živimo kao djeca, otvoreno i s pouzdanjem u njega.
Zanimljivo je da je upravo danas, kada započinje Biskupska sinoda o obitelji u Rimu, čujemo Isusove riječi: Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. Često slušamo i gledamo pokušaje da se zajedništvo muškarca i žene, da se brak vidi kao problem; da ga se promatra kao nešto čime raspolažu ljudi. Tako se i može promatrati, ako se izbaci ljubav, jer ljubav nije nešto što dolazi od čovjeka, čime ljudi mogu ravnati i raspolagati.
II. Danas je u Božjoj riječi i u ovome našem slavlju u središtu dar, dar ljubavi i ljudsko srce. Ako želimo poslušati srce; ako dopuštamo da nam progovori savjest i srce, tada su nam pitanja drukčija od postavljenoga u Evanđelju: Je li mužu dopušteno otpustiti ženu? Kakvo je to pitanje; što pretpostavlja; što zapravo traži srce koje postavlja takvo pitanje?
Isusa se može pitati: Gospodine, kako možemo istinski voljeti; pokaži nam put. Zašto ga ne pitati kako srce čuvati čistim, kako oplemeniti misli u svijetu ružnoga; kako se odmaknuti od gramzivosti ruku, pohlepe očiju i koraka stranputice? Pred Isusom nije potrebno glumiti da se zanimamo što je ispravno, kad on zna da u srcu živi njegova iskra i u savjesti njegovo svjetlo. Sebi trebamo odgovoriti: je li nam stalo do istine i ljubavi?
Nismo uvjereni da ćemo naučiti voljeti po sili zakona i propisa koje treba poštivati. Kršćanski brak; životna uzajamnost dvoje ljudi temelji se na ljubavi, ne na zakonu, na ugovoru, sporazumu ili stvaranju privida o sreći. Brak se temelji na ljubavi, na učenju kako voljeti drugoga; na zajedničkome životnom zalaganju, na kojemu se susreće iskustvo blaženstva i iskustvo boli i grješnosti.
III. To vam govori netko tko nije u braku i mogli biste prigovoriti da je u stvarnosti drukčije. Ali vam ipak govorim, jer je tako sa svime što živimo pred Bogom i s Bogom. Svaki sakrament govori o Božjemu daru, a ne o našim sposobnostima i zaslugama.
Isus poznaje naše srce, zato nam i govori: Odgovor na to što pitate možete naći u tvrdoći srca. Ali, ono što istinski želite možete naći samo u ljubavi. Ako ne tražite odjek svoga srca, ne čudite se što ćete biti nesretni.
Tvrdoća srca, okorjelost srca znači ranu u sposobnosti čovjeka da voli i da se daruje. Okorjelost je neprihvaćanje Božjega dara; strah pred ljubavlju. Okorjelost je posljedica grijeha, pobune protiv Boga. Sjetimo se da je pali anđeo posumnjao u Božju dobrotu, da je čovjeku ponudio da zamjeni Boga, a istodobno sveti Mihael ponavlja: Tko je kao Bog; nemojte sumnjati u Boga, jer ta sumnja dovodi do razdora i do nesreće.
IV. Svaki od sakramenata govori o lijeku te ranjenosti. U krštenju nas Bog pridružuje sebi, da bismo na zemlji bili njegovi po Kristu. Naše ljudsko rođenje je ujedno rođenje za vječnost. Onaj komu je Bog darovao život dana je mogućnost da bude u Bogu, da se raduje. Duh Sveti nam daje da djelujemo poput Krista, a euharistija da već ovdje na zemlji okusimo zajedništvo neba; da nas jača u trenutcima kada posumnjamo u smisao žrtve, u smisao darivanja i ljubavi.
Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko; kao pomoć protiv samoće. Osamljenost je suprotnost zajedništvu i svaki pokušaj da odijelimo ono što Bog spaja vodi u samoću i tugu.
Bog nam ostavlja svoju prisutnost po djelovanju Duha Svetoga. On je pomoćnik; on nas jača, tješi i brani. Osim njega tu su i sveci, naročito sveti Mihael. On je ujedno i znak naše povezanosti s nebom. To je prva združenost, spojenost koju ne smijemo rastaviti: čovjeka i Boga, zatim ne smijemo rastaviti svoj život od Duha Svetoga; i treće: ne smijemo rastaviti čovjeka od čovjeka.
V. Naš zaštitnik, sveti Mihael, pokazuje da nismo sami; i kada mu se obraćamo, nebo i zemlja su u ljepoti zajedništva. Bog je združio našu dušu i tijelo; on poziva muževe i žene u sakrament braka koji je slika ljubavi Krista i Crkve. I svaki put, kada vidimo dvoje ljudi koji se vole i koji su spremni prihvatiti dar Božje prisutnosti u svoj život, otkriva se istina koju može izraziti samo ljubav.
Ima puno toga što nas želi rastaviti od Boga. Zbog toga je važno u svome životu primijetiti darove, a među njima je sigurno posebno vrijedan znak blizine čovjeka. Svi smo pozvani biti blizu jedni drugima. U tome se vidi da nas vodi Božji Duh. Od početaka ljudskoga roda upućeni smo jedni na druge. I Krist je došao da bi nas svojim Duhom čuvao u toj blizini. I svaki sakrament vodi u zajedništvo, jer je ono lijek protiv straha i tuge.
U tome Duhu nastavljamo ovo slavlje u kojemu i riječi, i voda i svjetlo, i ulje, i kruh i vino, govore o združenosti čovjeka i Boga koju je obnovio Isus Krist.
O toj združenosti govori ime Presvetoga Trojstva u koje krstimo Anu i Nikol; o toj združenosti govori Kristov križ koji stavljamo na čelo krizmanika Kristijana i Ivane, da bude prepoznatljiv Krist u našemu ponašanju, riječima i zauzetosti; o toj združenosti govori ovaj oltar na kojemu nam Krist daruje hranu koja nas zbližava, jer znamo da za stolom ne mogu blagovati oni koji se ne poštuju, koji nisu spremni oprostiti, koji su sebični.
O toj združenosti govori posebno obitelj koja je spremna živjeti i skromnost, da bismo vidjeli vrijednost života, kako to svjedoči obitelj Grdošić. Danas na sve naše obitelji, na sve župljane zazivamo ljepotu i blagoslov Božji, radost Duha Svetoga i zagovor svetoga Mihaela.
Amen.