1914. godine kanonik Dane Šajatović predložen za grkokatoličkog biskupa u Bosni

1914. godine kanonik Dane Šajatović predložen za grkokatoličkog biskupa u Bosni

1914. godine kanonik Dane Šajatović predložen za grkokatoličkog biskupa u Bosni

Ubrzo nakon doseljenja Ukrajinaca grkokatolika (Galicijana) u Bosnu krajem 19. stoljeća organizirana je duhovna skrb za doseljenike. Bosanski grkokatolici na vlastiti zahtjev dobili su svećenike iz Ukrajine, a kao ordinarij za katolike bizantskog obreda u BiH u to vrijeme određen je sarajevski rimokatolički nadbiskup Josip Stadler. U povijesti Ukrajinske grkokatoličke crkve (UGC) u BiH nadbiskup Stadler upisan je zlatnim slovima. On se naime na sve načine zalagao da se u Bosni osnuje samostalna grkokatolička biskupija. Upravo na prijedlog sarajevskog nadbiskupa Stadlera godine 1914. osnovana je u Bosni samostalna grkokatolička Apostolska administratura.  Ujedno je imenovan i apostolski administrator. Međutim osnivanje Apostolske administrature bio je tek korak do konačnog statusa Grkokatoličke crkve u Bosni tj. do osnivanja biskupije ili eparhije. Koliko se ozbiljno radilo na osnivanju Grkokatoličke biskupije u Bosni i Hercegovini svjedoči nam jedan arhivski spis u kojem se kao kandidat za novog grkokatoličkog biskupa 1914. godine navodi kanonik Križevačke eparhije mons. Dane Šajatović. Taj je prijedlog podržao i nadbiskup Stadler. Međutim do osnivanja grkokatoličke biskupije u Bosni i Hercegovini ipak nije došlo jer se na povijesnoj pozornici pojavljuje izvjesni gospodin Dionizije Njaradi, koji će obavljati službu križevačkog biskupa, te će “šaptom” ukinuti Apostolsku administraturu u BiH i samovoljno urediti vanjske granice Križevačke eparhije sukladno granicama Jugoslavije koje je prethodno odredio Beogradski kraljevski dvor na ćelu sa Karađorđevićima. Analizirajući razdoblje 1914. – 1940. treba istaknuti kako je križevački vladika Njaradi radio samovoljno ali sa jasnim ciljem stvaranja eparhije u jugoslavenskim granicama. Nasilno nametanje Hrvatima grkokatolicima biskupije u jugoslavenskim granicama i ustrajno inzistiranje na tom imalo je katastrofalne  posljedice za Hrvate  o čemu će svjedočiti posebna studija. Vladika Njaradi zbog nametanja svojih stavova nikada nije prihvaćen od Hrvata grkokatolika iako je punih 26 godina obavljao službu ordinarija. Za razliku od nadbiskupa Stadlera i kasnijih katoličkih biskupa, napose nadbiskupa Kuharića, koji su se zalagali da svaka republika bivše države ima vlastitog grkokatoličkog ordinarija  ideja Najaradija   o grkokatoličkoj eparhiji koja uključuje južno slavenske republike još i danas živi. Ipak u posljednje vrijeme sve je više glasova u Crkvi koji teže tome da se konačno ostvari ideja nadbiskupa Stadlera o grkokatoličkoj eparhiji ili egzarhatu u BiH.